Pod ljubičastim kišobranom koji ju je štitio od sunca na travnjaku je sjedila Mirjana Mirjanić te, pjevušeći stihove najpoznatijih šlagera Mire Ungara, uživala u proslavi Praznika rada u Maksimiru.
– “Tek” su mi 92 godine, a uvijek sam ovdje u prvom redu, spremna za pjesmu i ples. Glazba je odlična, a grah je svake godine sve bolji – rekla je umirovljenica, koja ni za što ne propušta maksimirsku feštu, toliko omiljenu među Zagrepčanima da se može reći kako su jučer na nju pohrlili gotovo svi, od onih na pragu stote, do onih starih tek nekoliko mjeseci. Tako je na prvosvibanjsku proslavu prvi put došao desetomjesečni Leo, koji se s majkom igrao na svojoj dekici za piknik.
– Cijela obitelj već tradicionalno dolazi ovamo. Družimo se, jedemo grah, a presretni smo da od ove godine imamo i novog člana – rekla je Leova majka Aleksandra Feldin Banić.
Frižider u plićaku
Deseci tisuća ljudi u Maksimiru stajali su u redu za tradicionalni grah, a od 10 do 18 sati podijeljeno je 60 tisuća porcija.
– Trebalo nam je 6000 kilograma graha, 4700 kilograma kobasica, po 2700 kilograma dimljene vratine i pancete, 500 litara ulja, 600 kilograma brašna... Podijeljeno je i 60 tisuća kajzerica, a cijela je organizacija koštala 980 tisuća kuna – kazao je Alen Župan, ravnatelj ustanove Dobri dom, čijih su 34 kuhara i kuharice cijelu noć marljivo stajali uz štednjak. No, iza tajne recepture ipak stoji gradonačelnik Milan Bandić, koji je “otvorio“ proslavu u Maksimiru zagrabivši prvu šeflju graha. Dok je u kuti i s kapicom na glavi dijelio porcije, samo je kratko poručio da njegova djela govore više od riječi te da je Zagreb s nezaposlenošću od oko pet posto bolji od europskog prosjeka. Iznadprosječno je dobar bio i grah, poručili su Zagrepčani, a osim što su ga degustirali u Maksimiru, mnogi su cijele zdjele ponijeli kući.
– Jest će se iduća dva dana, da ne moram kuhati – kroz smijeh je zaključila umirovljenica Ksenija Horvat, koja je podne na zraku iskoristila i kako bi se informirala uz omiljeni Večernjak, koji se također dijelio u Maksimiru.
I dok je u jednom dijelu grada senzacija bio grah, s Jaruna i Bundeka cijelog se dana širio miris roštilja, a carsko meso, ražnjići, ćevapi i pokoja paprika ili tikvica jučer su svima bili i doručak i ručak i večera. Kada se dobro pripremi, kažu majstori roštilja, ne pada teško.
– Dvije su tajne izvrsnog roštilja. Prvo je dobro naložena vatra, a drugo je odlično društvo – rekla je roštilj-majstorica Hanan El Sayed, koja je dan provela na Jarunu, gdje je bilo pravo umijeće naći mjesto za roštiljanje ili sjenicu.
– Dečki iz ekipe došli su sinoć oko deset sati i opet su jedva ugrabili mjesto. Dobra lokacija nam je jako bitna i svake godine “akciju zauzimanja” poprilično ozbiljno shvatimo. “Kamperi”, istina, malo budu umorni tijekom dana, ali dobra atmosfera sve kompenzira – rekla je Antonia Furjan, čije se društvo, donijevši velike zvučnike, pobrinulo da nikome oko njih zabave ne nedostaje. Posuđivanje roštilja, ugljena, pa čak i razmjena mesa među susjednim grupama koje se međusobno ne poznaju prvoga svibnja posve je uobičajena stvar. Svi su dobre volje i svima je mantra “ništa mi neće ovaj dan pokvarit”, a jedino što se ne smije dogoditi jest da se piće ugrije, pa je zato cijeli plićak jezera služio kao frižider. Slične su se scene mogle vidjeti i na Bundeku, gdje se održavao “Chill&grill” festival, a nakon klope, obvezno je bilo ljuljuškanje u hladu u mreži obješenoj između dva stabla ili pak partija odbojke ili badmintona, za one koji su htjeli potrošiti nakupljene kalorije.
Hit je i savski nasip
S obzirom na to da su glavne zagrebačke destinacije za roštiljanje svake godine sve tjesnije, popularno mjesto postaju i zelene površine uz Savski nasip.
– Super nam je tu, malo je mirnije, nije tolika buka, a našli smo i hlad i ništa nam ne fali. Donijeli smo si svoj roštilj, postavili mrežu za odbojku i imamo puno dobrog raspoloženja – zaključila je Mirna Drmić.
Popularne su bile i kvartovske fešte, roštiljalo se i na travnjacima između zgrada, a posebno je veselo bilo u Svibanjskoj ulici na Trešnjevci iako ima tek 10 kuća. Tamošnji su stanari, naime, organizirali druženje u povodu imendana ulice kako bi se bolje upoznali uz pjesmu, ples i hranu.
Maksimir, lijep proljetni dan, Praznik rada 2018. godine. Puno ljudi, među njima puno Bandićevih štovatelja pristiglih sa svih strana, ne samo zagrebačkih. Osim dijeljenja porcija graha, Bandić im putem sline udjeljuje svoje bakterije, viruse i, što je najvažnije, svoj DNK. Udijeli svom obožavatelju pliticu bažula, obliže prst ili počeše znoj s vrijednoga si i poštenog obraza, istom rukom dohvati sljedeću pliticu koju napuni grahom umočivši opet palac u njega i udijeli gladnom građaninu prenijevši mu svoju floru i genetski zapis. Tako postupaju samo najveći među najvećima. Veliki Vođa nema rukavice, one bi samo spriječile transfer. Sanitarne i zdravstvene inspekcije toga dana ljupke okrenu glavu od prizora jer tko bi se usudio prozivati Vođu za takvo velikodušje, nekmoli ga priupitati za sanitarnu knjižicu ili mu uzeti bris. Milan Bandić ne samo da dijeli mudrosti i novac, on građanima daje vlastititog Sebe. Sanitarna inspekcija i liječnici znaju da je Veliki Vođa zdrav, a njegova slina ljekovita. DNK koju Bandić prenese nema cijenu. Njegova mikroflora oplemenjuje građane svih uzrasta. Praznik rada u Maksimiru prilika je za biološko sjedinjenje s Velikim nam Vođom.