"Ko legenda priča stara, bila jednom Manda bajna, grabila je iz bunara, a voda je bila sjajna", uglazbio je nekoć davno Stjepan Jimmy Stanić legendu o Manduševcu, žednom vitezu, djevojci koju je susreo i porijeklu imena naše metropole. Ima neke lijepe simbolike u tome što je mit o nastanku imena Zagreba vezan uz vodu. Stotinama godina kasnije, isti je taj grad postao metropola vodom najbogatije zemlje Europske unije, barem tako kažu podaci Eurostata.

Da isti onaj vitez s početka priče posjeti današnji Zagreb i poželi da ga neka lijepa djevojka ponovno napoji vodom iz čudesnog zdenca, ostao bi žedan ili u najgorem slučaju dobio probavne smetnje. Naime, u Manduševcu već više od stotinu godina nema pitke vode.

Drži li Manduševac vodu?

Manduševac kakav znamo danas u Isusovim je godinama i potrebna mu je besplatna pitka voda, smatraju u inicijativi Žedni grad. Time bi mu se vratio njegov povijesni sadržaj, a građanima omogućilo da uživaju u osvježavajućoj vodi po kojoj je Zagreb poznat od davnina. Oko toga su se složili i arhitekti, urbanisti te povjesničari umjetnosti, sudionici tribine Drži li Manduševac vodu koja je održana početkom listopada.

-Pitanje besplatno dostupne pitke vode na glavnom trgu je prije svega stvarna potreba grada. Osim kao komunalno i javnozdravstveno pitanje, to je važno i u svjetlu doprinosa borbi protiv klimatskih promjena, konkretno smanjenju upotrebe plastične ambalaže - smatra publicist Saša Šimpraga, osnivač platforme 1postozagrad namijenjene poboljšanju kvalitete života u Zagrebu.

-Logično da se punkt za pitku vodu nalazi na mjestu koje ima veliko simboličko značenje za Zagreb, a koje se i stoljećima vezalo uz činjenicu da se na Manduševcu voda oduvijek pila. Rješenje nije moći piti u javnom WC-u ili na nekoj od pumpi na nekom drugom trgu, već taj civilizacijski standard treba biti prisutan na glavnom trgu koji ima upravo takvu stoljetnu tradiciju - objašnjava Šimpraga te dodaje da je inicijativu podržao i Goethe-Institut Hrvatska iz kojeg upućuju na europsku direktivu koja nalaže što veću dostupnost besplatne pitke vode u javnom prostoru.

Kako bi se javnost što više uputila u temu, Goethe-Institut i platforma 1postozagrad upravo provode i natječaj za kratku priču, uz uvjet da se u njoj mora spomenuti voda u gradu. Rok za predaju je 15. studenoga.

Ideju o pitkoj vodi u slavnom zdencu pozdravlja i arhitekt Branko Silađin koji je Manduševac otkopao te projektirao njegov današnji izgled.

-Priča o Manduševcu stalno se ponavlja na krivim osnovama. Čak i na Wikipediji piše da je slučajno otkopan u vrijeme Univerzijade. Novim promišljanjem Trga počeo sam se baviti početkom 70-ih jer sam uvidio da će otvorenje Manduševca dati novu točku okupljanju na centralnom trgu na kojem u to vrijeme nije bilo konja - prisjeća se Silađin koji je na projektu rekonstrukcije Trga počeo raditi 1978. Prilikom otkopavanja uoči Univerzijade 1987. pogodio je točnu lokaciju zdenca zatrpanog 1898.

Problematična teza 

-Prema starim sam nacrtima znao gdje je i u otkapanju sam pogriješio za oko 75 centimetara od njegove točne lokacije. I teza da je tu prije zatrpavanja bila pitka voda, također je problematična. Originalni izvor koji se spominje u legendi o Zagrebu bio je u Bakačevoj, iza zgrade Varteksa. Voda se iz njega u današnji Manduševac dovodila za napajanje stoke. Na Harmici je bio stočni sajam pa je zdenac na koncu zatvoren iz sanitarnih razloga - upućuje nas arhitekt koji je bio u timu zaslužnih za današnji izgled Trga bana Jelačića i Manduševca.

-Za obnovu zdenca napravio sam niz varijanti. U prvoj  fazi, sastojao se od kamene kocke uokolo vrutka koji simbolizira vodu kao izvor života. Nakon nekog vremena shvatilo se da je ta kocka besmislena, a i kamen od kojeg je napravljena bio je loš pa je uklonjena. Raspisan je natječaj za novo rješenje, ali ni jedno nije bilo zadovoljavajuće pa je zadržan vrutak. I tada je iz sanitarnih razloga odbijen prijedlog s pitkom vodom - objašnjava on te dodaje kako se situacija u međuvremenu promijenila.

-Promijenio se odnos prema pitkoj vodi u cijelom svijetu. Rješenje s pitkom vodom komplicirano je, ali nije neizvedivo. Srcem i dušom sam za to da iz Manduševca poteče pitka voda, jer se Hrvatska može reklamirati kao zemlja u kojoj se voda može piti iz pipe što je rijetkost drugdje u svijetu - ističe Silađin, no dodaje da je ideja problematična jer Manduševac nije prirodan izvor. Ipak, predlaže i rješenje:

-Dao sam prijedlog da se u sklopu Manduševca konstruira česma nalik na onu kakva postoji u njujorškom Bryant Parku (naslovna slika). Tehnički, dovod vode u česmu nije problem, nego njena kvaliteta koja će zadovoljiti sanitarnu inspekciju. Nitko nije protiv pitke vode u Manduševcu, no još uvijek ne postoji konkretno rješenje - zaključuje arhitekt.