Prije trideset godina pokrenuli su svoju priču kao putujuća glumačka družina, a sami su sagradili pozornicu u prostoru u kojemu su i danas, u Ulici Medveščak 2. Riječ je o kazalištu Mala scena, čije je umjetničko djelovanje započelo u prosincu 1989. predstavom “Kraljevna na zrnu graška”, koju je nova glumačka postava izvela i ove godine, u isto vrijeme na istom mjestu, točno tri desetljeća od prve izvedbe. Kazalište su osnovali Zvjezdana Ladika, Roman Šušković Stipanović te bračni par Vitomira Lončar i Ivica Šimić, čija je kći, 26-godišnja glumica i pjevačica Buga Marija Šimić, sada preuzela vodstvo Male scene.
Rekvizite u gepek pa na put
Imali su u tih trideset godina 126 premijera, kroz kazalište je prošlo 1,200.000 ljudi, a osvojili su 95 nagrada, priznanja i nominacija uz pomoć i podršku 686 umjetnika i ostalih suradnika, među kojima su i Nataša Janjić, Goran Navojec, Tarik Filipović, Bojana Gregorić Vejzović, Ivica Zadro, Nada Subotić, Amar Bukvić...
– Ovdje se mladima pruža prilika da se predstave na pozornici i započnu karijeru. A nova je mlada snaga, primjerice, Matija Šakoronja. Stalno nam dolaze novi glumci, stari se vraćaju, i svi ovdje uvijek imaju dom. Mala scena je način života i neizbježno svi postanemo jedni drugima prijatelji i obitelj – kaže Buga Marija Šimić.
Zapaženi su i po tome, dodaje, što su predvodnici inovacija i uvođenja svjetskih trendova na domaću scenu. Jedini su u Hrvatskoj, i to 2002., postavili predstavu za djecu od godine i pol, nazvanu “Priča o oblaku”, a pokrenuli su i čuvanje mališana tijekom večernjih izvedbi, odnosno kazališni babysitting. Bili su i prvo kazalište u zemlji koje je imalo internetsku stranicu i online prodaju ulaznica. A osim onih koje se tijekom izvedbe prevode na znakovni jezik, radili su predstave na engleskom, njemačkom, talijanskom i kineskom po svim kontinentima i na najprestižnijim scenama svijeta, kao što su Sydney Opera House, Kennedy i Barbican Centre te Koenji theatre.
– Bilo je mnogo trenutaka za pamćenje. Kada smo, primjerice, prije četiri godine radili predstavu “Prava stvar” autora Toma Stopparda, mama i tata su mu pisali da ga obavijeste da traže prava, a on ne samo da im ih je poklonio, nego je došao u Zagreb. Ušao je u kazalište i rekao svojem vozaču neka ide jer on ovdje ostaje – govori Buga.No i negativne su uspomene dio njihova puta, a tri bankrota koja su prebrodili, dodaje, vratili su ih njihovoj srži, “pakiranju” predstava u gepek kombija kojim su putovali i izvodili svoja djela na mjestima gdje nitko nije.
– Mala scena bila je jedna od rijetkih koja je za Domovinskog rata putovala u izbjegličke kampove kako bi unijela radost u živote onih koji je u tom trenutku nemaju – ističe Buga.
Ne bježe od tabu tema
Od samih početaka, dodaje, kazalište ne bježi od društveno-odgovornih i tabu tema, pa tako, primjerice, predstava “Ana i Mia” govori o anoreksiji i bulimiji, dok “Kamenje”, “Slijepe ulice” i “Huligan” progovaraju o marginalnim skupinama i devijantnom ponašanju te o mladima koji su “izgubljeni u ovom svijetu”. Njoj je, pak, posebno draga predstava “Nevidljivi Leonard” jer su na pozornici bili ono što i u stvarnom životu, obitelj. Kad je bila mala, Vitomira Lončar u toj je predstavi igrala glavnu ulogu Maje, a kao odrasla njezinu mamu. I treći je put bila u ulozi mame, Ivica Šimić bio je tata, a Buga je igrala Maju. Od majke je naslijedila i ulogu u “Kraljevni na zrnu graška” u kojoj se na sceni mogu vidjeti i predmeti koji su se koristili prije trideset godina, poput sanduka kojeg je izradio Bugin djed i Ivičin otac, Zvonko.
– Prvi susret s tom predstavom imala sam u Berlinu kada mi je bilo samo četiri mjeseca, tako da sam odrasla uz nju i gledala je stotine puta. Znala sam je napamet, a kad sam prvi put igrala u predstavi, bilo je kao da sam cijeli život glumila u “Kraljevni na zrnu graška” – zaključuje Buga Marija Šimić.
