Bila je to 1920. godina, a u Zagreb je stigla velika novotaija. Trg bana Jelačića postao je bogatiji za javni sat, prvi koji je stigao u grad, a došao je iz dalekog Beča. I stupovi za zagrebačke javne satove bili su, inače, izliveni po uzoru na bečke. Prvi je sat na centralnom trgu postavio urar Mirko Novak, koji je imao urarsku radionicu u Ilici 24, a bavio se i draguljarstvom. Neki se osim toga sjećaju i da je glavni gradski trg imao dva sata - jedan na današnjem mjestu, a drugi na ulazu u Prašku ulicu. Početkom šezdesetih sat je prvi put zamijenjen, a drugi put tijekom velikog uređenja Zagreba, uoči Univerzijade.
Danas je javni sat unaprijeđen, pa radi na GPS, što znači da se njegove kazaljke pomiču automatski, umjesto da se to radi ručno, kako je to nekoć bilo. Njegovim održavanjem, kao svim ostalim gradskim satovima, bavi se obitelj Lebarović, a taj posao ponosno obavlja još od 1953. godine. Već 6 generacija obitelj se bavi urarstvom, a imaju i radionicu u Maksimirskoj ulici.
Sat koji danas stoji na glavnome trgu nastao je, inače, radionici Lebarovića , a izrađen je od dva milimetra tankog lima i pet milimetara debele podnice. Dimenzije svih javnih satova su 1,1 metar u visinu i u širinu, a ovaj na Jelačić placu jedini je iznad tih proporcija. Dimenzije su mu 1,4 metara i u visinu i u širinu, a stup na kojem se nalazi kutija visok je oko sedam metara.
