Život piše zaista neobične priče, ali rijetko je koja apsurdna poput one koju svakoga dana proživljavaju stanovnici Kraljevečkih Novaka, naselja na istočnom rubu Zagreba, nedaleko od Sesveta.
– Od 1936. godine Kraljevečki Novaki, Sesvetski Kraljevec i ostala naselja s glavnim gradom povezani su Sesvetskom cestom koja kreće iz obližnjeg Dugog Sela. No tu ne počinju problemi – uvodi nas Antun Kiš, koji već šest desetljeća živi uz cestu u Novakima, u priču o semaforu koji, kaže, već 35 godina “blinka” samo žuto.
Problemi, naime, počinju pola stoljeća kasnije, 1986., kada se cijeli grad “šminka” za Univerzijadu. Radi se Jarun, uređuju fasade, podižu zgrade i asfaltiraju ceste.
Među njima je i Sesvetska, a tada je postavljen i semafor. Proširenjem zagrebačke obilaznice gradi se izlaz Kraljevečki Novaki, kasnije dio autoceste A4, a na kraju dviju pristupnih prometnica projektiraju se križanja i postavljaju semafori.
Upravljačka jedinica otkriva kako je cijeli projekt napravljen u bivšoj državi, a izvela ga je tvrtka Tesla Komunikacije. I bilo bi to sasvim normalno križanje da je semafor ikada bio uključen kako treba, da nije stvarao probleme. Naime, govore stanovnici, punih 35 godina na njemu gotovo uvijek radi samo trepteće žuto svjetlo.
Kolone skroz na autocestu
– Nešto su davno pokušavali, upalili su semafor na nekoliko sati, ali su napravili još veći kaos jer uopće nije bio prilagođen količini prometa – kaže nam Antun.
Je li doista tako, provjeravamo i kod predsjednika Mjesnog odbora Ivana Cikovića kojega također pitamo kako i zašto nitko nije upalio semafor.
– Otkako je napravljeno ovo raskrižje i postavljen semafor, on nikad zapravo nije radio kako treba. Pretprošle i prošle godine stručnjaci su dolazili mjeriti protočnost prometa i tada sam razgovarao s njima, bilo je nešto riječi o kružom toku, međutim, ništa od toga – potvrđuje nam Ciković dok stojimo na križanju okruženi autima i kamionima koji, prolazeći njime, kao da igraju rulet.
Gledamo kako se prilikom svakog lijevog skretanja netko ili odriče prednosti ili spominje užu i širu obitelj vozaču koji mu ju je upravo oduzeo. Da je tako svaki dan, ističe Krešimir Rajković, koji već 52 godine živi uz križanje.
– A kad mi je dijete krenulo u školu pa je moralo ići na autobus, shvatio sam koliko je križanje problematično i za pješake – govori Krešimir dok maše hrpom papira. Sakupio je, naime, sve svoje pokušaje dozivanja institucija da nešto učine, no zasad bez uspjeha. Član je, dodaje, i Vijeća roditelja osnovne škole udaljene samo 500 metara od križanja, putem kojega su se također žalili na semafor koji ne radi, ali i na intervale onog na susjednome križanju.
– Ovdje imam e-mailove u kojima sam kontaktirao Hrvatske autoceste jer sam u Gradu dobio informaciju da su ta raskrižja i semafori u njihovoj nadležnosti. A oni su mi odgovorili da nije u njihovoj, već u nadležnosti Grada – ljutit je Rajković zbog tipičnog “loptanja” između institucija.
Nenad Gašpar, član Mjesnoga odbora, također upozorava na to da je križanje opasno i za vozače i za pješake.
– Sav se kamionski promet spušta s autoceste ovdje jer do Dugog Sela nigdje nemaju izlaz. Ujutro i poslijepodne kolone su skroz gore na autocestu, a ne želim ni zamisliti što bi se dogodilo da netko proleti sa 100 na sat i zabije se. A probajte se staviti i u kožu osnovnoškolca od metar, metar i pol visine koji mora ići preko ovog križanja – govori.
Na žalost, ističu stanovnici, vidjeli su ondje i previše nesreća.
– Nedavno mi je jedan BMW-om uletio u dvorište, potrgao ogradu i srušio dva bora – svjedoči Kiš pa nam nekoliko koraka dalje pokazuje i oštećen orah, mjesto gdje je, također nedavno, jedan vozač poginuo.
– Kada se pretvori u statistiku, broj stradalih možda ne zvuči strašno, ali kada netko pogine, to je velika tragedija, izgubljen život. Mi nadležnima pišemo i pišemo, ali nitko nema sluha. Dokad? – pita se predsjednik MO-a.
Za početak: upaliti ga
Stanovnici drže da bi rješenje za gorući prometni problem Kraljevečkih Novaka bio kružni tok jer bi, kažu, tako i vozila koja nemaju prednost mogla ući u križanje, što posebno ističe Antun, koji nerijetko mora čekati i 10 minuta da bi se iz vlastitog dvorišta u njega uključio. Stoga smo pitali i prometnog vještaka Gorana Husineca, kojega smo poveli na lice mjesta, bi li rotor doista riješio muke mještana. Kada je čuo priče naših sugovornika, nije mogao vjerovati.
– Kako bi se smanjila crna statistika, za početak je jednostavno potrebno osposobiti semafore jer već postoje. Za kružni tok sada je prekasno jer dnevno ovuda u prosjeku prođe 80 tisuća vozila, što je previše za takvu vrstu križanja.
Dugoročno gledano, pak, najbolje rješenje za rasterećenje prometa na ovim prometnicama jest gradnja novih izlaza na zagrebačkoj obilaznici kako bi se prvenstveno preusmjerio kamionski promet, a zatim i denivelacija križanja – ističe Husinec.
Naravno, zbog problema smo se i mi obratili nadležnima, ali zasad odgovor nismo dobili, baš kao ni stanovnici koji to pokušavaju godinama. U međuvremenu nam je Ciković javio da se na raskrižju sa semaforom s treptećim žutim svjetlom, koje u prometu inače upozorava vozače da povećaju pozornost jer postoji opasnost na cesti, dogodila još jedna nesreća...
>> Pogledajte: Isprobali smo burgere na Zagreb Burger Festivalu: Pogledajte koji su najbolji!
Ja svako jutro u 5:45 čekam na crvenom da uđem u rotor, a u njemu NITKO. Ima takvih primjera mali milijun. Bandić nije dobro upravljao prometom a vidim da i Tomaševića to ne zanima