Napokon! Bila je to prva reakcija Sigećana nakon što su čuli da je južni dio naselja, odnosno Radmanovačka ulica u cijelosti, postala dio njihova kvarta te više ne spada pod Mjesni odbor Sveta Klara. Vijest je stigla prije nekoliko dana i nakon pet godina borbe tamošnjih stanovnika, posebice vijećnika Mjesnog odbora Siget, ulica koja je dijelom bila u jednom, a dijelom u drugom kvartu, službeno je njihova od prvog do zadnjeg broja. A pod Siget, prema finalnoj odluci Gradske skupštine, usto spada i Podbrežje.
Nismo znali kamo pripadamo
Duga je to priča koja ih je morila, kažu, jer staro razgraničenje koje je “skrojeno” još dok je ulica bila poljski put, a u međuvremenu je ondje sagrađeno 25 zgrada u kojima živi oko 1000 ljudi, jednostavno nije imalo smisla. Prema karti, dakle, ulica je pripadala Sigetu, a administrativno Svetoj Klari koja je puno udaljenija.
– I to nam je otežavalo život. Putovali smo, primjerice, na glasanje dva i pol kilometara u Svetu Klaru, a biralište u Sigetu nam je na pet minuta hoda. S time da i u svakom pogledu gravitiramo Sigetu, od odlaska u trgovine, pošte, crkve do liječnika, škola, vrtića… – govore Tomislav Kukolja, stanovnik Radmanovačke, i njegova kćer Anja, dodajući kako je željeznička pruga koja dijeli tu ulicu i Utinjsku oduvijek nekako bila “prirodna” i neslužbena granica između Sigeta i Klare, a sada je napokon tako i na papiru. Potvrđuje to i susjeda, umirovljena arhitektica Lidija Mach, koja je prije pola desetljeća prva inicirala ideju razdvajanja. Prije dvije je godine, pak, između ostalog, prikupljala i potpise za peticiju.
– No nije urodilo plodom. Bio je to mukotrpan put, prijedlog smo stalno gurali, neko je vrijeme stajao u ladici, ali nismo odustali. I upornost se isplatila. Zapravo smo se vratili na stare granice kakve su bile prije više od deset godina, kad ovakva podjela nije postojala – objašnjava Lidija Mach.
Ona je uvelike zaslužna za rješenje zavrzlame, hvali je također Gordana Pasanec, vijećnica Mjesnog odbora Siget.
– Vrhunac je nelogičnosti bio to što naš mjesni odbor ima sjedište u Radmanovačkoj 39, a to je i jedina adresa u ulici koja pripada naselju. Lidija se kolegi Tomislavu Vukoji i meni s prijedlogom razdvajanja obratila kada nam je počeo mandat, negdje prije četiri godine. Objasnila je kako je naišla na odbijenice te se od tada zajedno borimo za ovo što smo sada i postigli. Gurali smo prijedlog na sjednicama Gradske četvrti Novi Zagreb zapad, pokrenuli peticiju, sazvali zbor stanara ulice, dijelili letke od vrata do vrata… I napokon uspjeli – kaže Gordana Pasanec. Vukoja pak kratko potvrđuje da je doista bila riječ o dugotrajnom i iscrpljujućem procesu.
– No bilo je i vrijeme da se to riješi. Jer je Radmanovačka zapravo dio Sigeta otkako znam za sebe – govori i Zvonko Duspara koji cijeli život stanuje u tom naselja. A spominje i još jednu nelogičnost, naime livada pokraj njegove zove se Siget, a po katastru je u Svetoj Klari.
– I red je bio da netko riješi te besmislene papire. Više nismo znali kamo pripadamo, bili smo zbunjeni – slaže se Robert Švarc, također stanovnik Sigeta.
Oni u Svetoj Klari pak kažu kako im je drago zbog susjeda ako će im prekrajanje olakšati život. Nerijetki ističu da im je u samom startu bilo svejedno te da se borba oko ulice ponajviše vodila na političkoj razini.
– Zašto bi nam smetalo? Neka su je uzeli. Mi samo želimo bolji život za nas i naše obitelji, svejedno je kamo tko pripada i kako se koja ulica zove – veli Zorica Masak Pranić. Slično misli i Ivanka Borovec, također stanovnica Svete Klare.
Puno smo uložili...
No tamošnjem su Mjesnom odboru granice itekako važne pa su od početka pružali otpor prijedlogu razdvajanja. Nisu željeli pustiti Radmanovačku, a iako u području “preko pruge” ističu kako je u pitanju bila financijska korist koju su imali od ulice, u Klari to negiraju.
– Žao nam je zbog razdvajanja jer je to povijesno teritorijalni dio Svete Klare i zato smo dvaput odbili prijedlog. Još više žalimo zato što je to nekoć bio poljski put koji se razvio u urbani dio naselja, a puno smo novca uložili jer nisu ništa imali. Sve se gradilo i postavljalo našim sredstvima, poput uspornika, ogledala na prometnicama… No nažalost, nismo mogli ništa, prevagnula je druga strana. Jedino ne shvaćam koja im je razlika. Jer ni mi nemamo ni vrtić ni dom zdravlja pa također svi odlazimo u Siget – poručuje Boris Kihak, predsjednik Mjesnog odbora Sveta Klara.
