Nakon velikog poraza u ratu s Francuskom tadašnja Habsburška monarhija morala je Napoleonu prepustiti Istru sve zemlje južno od Save kao i slovensko-austrijsku pokrajine Korušku i Štajersku. Poraz je zapečaćen 14. listopada 1809. Mirom u Schönbrunnu, a Rijeka Sava postala je tako granica dvaju velikih carstava. Primjerice, današnji teritorij Novog Zagreba bio je francuski, a Zagreb sjeverno od Save ostao je i dalje dio Austrijskog Carstva.
Na obalama Save, nadomak Zagreba Napoleonovi su vojnici kraj starog mosta koji je danas samo pješački izgradili carsko vojno vježbalište pa je to pogranično mjesto dobilo ime Kajzerica, po francuskom 'kajzeru' Napoleonu. danas je to jedan od najstarijih novozagrebačkih kvartova uz samu obalu Save.
Novostečenom teritoriju južno od Save Napoleon i njegovi generali dali su ime Ilirske provincije prema rimskom nazivu za ratnička plemena koja su nekoć živjela na tim prostorima i starim Latinima neprestano zadavala glavobolje jer ih je bilo teško pokoriti i stalno su dizali bune. Ilirske provincije potrajale su svega nekoliko godina, od 1809. do 1813. Napoleon ih je morao vrtatiti Austriji nakon poraza od Rusa 1812. te od Austrije u Bitki kod Leipziga godinu dana kasnije, no zauvijek su promijenila svjetonazor ondašnjih stanovnika.
Njegovim osvajanjima, naime, širio se Europom slobodarski duh i ideje Francuske revolucije. Pojmovi Sloboda, Jednakost i Bratstvo (Liberté, égalité, fraternité) tako su stigli i na obale Save pred sam Zagreb pa polako nastupa era građanskog liberalizma. Iako Zagreb nije bio unutar granica Ilirskih pokrajina, ideje su 'preplivale' Savu pa će epicentar tih korjenitih promjena biti u Zagrebu gdje će zahvaljujući idejama Francuske revolucije među studentima započeti Ilirski pokret i Hrvatski narodni preporod. Mladi, tada 25-godišnji Ljudevit Gaj pokreće prve zahrebačke novine na hrvatskom, Novine Horvatske s kulturnim prilogom Danica, Stanković nakon dobitka na lutriji otvara kazalište, a osniva se i Matica Ilirska, kasnije Matica Hrvatska.
Napoleonov guverner Ilirskih pokrajina maršal Auguste Marmont energično je provodio reforme na teritoriju kojim je upravljao. Ukinuo je kmetstvo i povlastice svećenstva kao i sve razlike među staležima. Poticao je stanovništvo na korištenje narodnog jezika, a u Zadru je pokrenuo prve novine ne hrvatskom, Kralgski Dalmatin.Iako nije bio omiljen među svojim podanicima u Ilirskim provincijama, zbog visokog vojnog poreza, nakon njega u našim krajevima više ništa neće biti isto.
U to vrijeme, Zagreb polako prestaje biti gradić na dva brežuljka, već se sve više širi u nizinu i tako se polako, ali sigurno formira Donji grad. Harmica, mjesto gdje je do tad bio stočni sajam na rubu grada postaje središnji gradski trg, a Ilica glavna gradska prometnica. Grade se prvi parkovi podižu prve donjogradske palače u klasicističkom i bidermajer stilu. Između 1820. i 1844. u donjem će gradu biti izgrađeno čak 460 novih zgrada. Mijenja se i Gornji grad, a na trgu kod Markove crkve izgrađeni su Banski dvori. Započinje industrijalizacija, 1831. Zagreb dobiva svoj prvi poštanski ured, a 1850. telegraf i tako se povezuje sa svijetom. Raste i broj stanovnika. Tri godine nakon utemeljenja Ilirskih pokrajina Zagreb ima 7.400 stanovnika, četiri desetljeća kasnije broj se penje na 16.900.
Povodom 200. obljetnice Francuske revolucije 1989. postavljen je miljokaz na južnoj obali Save kraj pješačkog mosta u spomen na granicu dva velika carstva koja je bila ondje u turbulentnim vremenima Napoleonovih osvajanja.
Mi koji smo iz Luksemburga dobro znamo kakve zločine je napravio taj umišljenik, stvoritelj novih ratova, rušitelj mira i psihički bolesnik napoljeon. Pravda je ipak pobijedila!!