– U Zagreb sam došao 1993. iz Osijeka i trebao stan. Odlučio sam se za ovu dobru lokaciju i renomiranog graditelja. Dogovorili smo se, no jednog dana zvao me dotad nepoznati mi gospodin i rekao da se mijenja broj žiroračuna na koji treba uplatiti novac i da to trebam učiniti već danas – govori nam Zdravko Frleta, jedan od suvlasnika zgrade u Ulici Brune Bušića 38-42, znane i kao Bajadera.
Ovdje je, kažu, i Milan Bandić prodao stan nadstojniku zgrade, ali ona na “papiru” – ne postoji.
Zakon ih ne poznaje
Objekt u Središću ranih je 90-ih izgradila tvrtka Gortan, za što je Gradu Zagrebu 1989. platila rentu 2 milijarde tadašnjih dinara. Gortan je stanove nudio za 1500 do 2000 njemačkih maraka po kvadratu, stotinjak ih je i prodao, no njihovi vlasnici tek su desetak godina poslije shvatili da tvrtka nije poštovala kupoprodajni ugovor po kojem je bio dužan upisati se na zemljište.
Još 1989., naime, trebao je platiti, preračunato, oko 7,62 milijuna kuna, no nije.
Tvrtka je otišla u stečaj i platila dio otkupa, podijelila se na četiri tvrtke kćeri, koje su preuzele i udjele u zgradi. Vlasnici stanova zato su 2002. tužili Grad i te tvrtke, Trgovački je sud presudio da su stekli pravo vlasništva nad česticom gdje je zgrada, ali je Visoki trgovački sud 2012. sve vratio na početak – da Grad ne mora priznati stanarima vlasništvo nad zemljištem.
Gortanove tvrtke-kćeri i same su bankrotirale, a stanari su, na osnovi Zakona o legalizaciji, izradili etažni elaborat da bi mogli legalizirati svoj životni prostor. No, zakon predviđa i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, i oni su uvidjeli da su u nebranom grožđu.
– Zakon o legalizaciji uopće nije predvidio ovakve slučajeve. Tretirani smo kao jedinstveni objekt pa ispada da trebamo platiti prosječnih 63,55 kuna po kubičnom metru volumena, ukupno 2,090.925 kuna. Da se gleda stan po stan, bilo bi 5,68 kuna po kubiku, što bismo platili bez problema – govori nam predstavnica suvlasnika Erna Pećnikar.
Ministarstvo nenadležno
K tome, treba platiti i komunalni doprinos od 2,665.143 kune i 518.222 kune vodnog doprinosa, što, sveukupno, uz sudske i troškove etažnog elaborata iznosi više od 5,5 milijuna kuna. I to sve prije rješavanja građevinske i uporabne dozvole i vlasništva nad zemljištem!
Iz Ministarstva graditeljstva poručuju da u ugovor između prodavatelja i kupca ne mogu ulaziti i da se svi takvi sporovi trebaju riješiti sudski, a isto je i sa situacijom između Grada Zagreba i vlasnika stanova. Što se tiče naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, treba je platiti prije rješenja o izvedenom stanju, ali tu naknadu ne izračunava Ministarstvo, već tijelo nadležno za komunalno gospodarstvo u Zagrebu.
– Sa svojim stanovima i svojom zgradom mi ništa ne možemo, ni uložiti u obnovu fasade ili krova koji je azbestni pa ga hitno treba popraviti. Ne možemo uzeti hipotekarni kredit na stanove, prodati ih, bilo što. A riječ je o imovini koju smo platili pošteno vlastitim novcem – kaže stanarka Mira Balić.
Suvlasnici ulažu silan trud u razrješenje situacije, no na sve pozive Gradu i Ministarstvu graditeljstva ostali su bez odaziva. Na naša pitanja o tome prepušta li ovime Grad sugrađanima rješenje pitanja zemljišta u njegovu vlasništvu, Grad nije odgovorio.
– Želimo senzibilizirati Ministarstvo i Grad da nađu rješenje problema. Najmanje smo odgovorni, a kao da nas birokracija kažnjava. No, ako ništa ne bude, spremni smo i blokirati naselje te rješenje tražiti i u Bruxellesu – kaže nam predstavnik suvlasnika Pero Jelić, inače nekadašnji košarkaški trener.
Nisam nikako simpatizer onih koji su gradili bez dozvole budući da smo mi doma svoju dozvolu lijepo i skupo iskeširali, no činjenice su činjenice. Sve na što je država ili lokalna uprava putem svojih javnih poduzeća odobrila priključak i stavila brojilo, pri čemu je morala tražiti dokument da je gradnja odobrena i objekt legalan, unazad dakle barem dvadeset godina, trebalo bi se smatrati legalnim. Ljudi dobiti za 4o kuna biljega potvrdu da im je objekt legalan a država kazneni progoniti one koji su odobravali i stavljali priključke i brojila na nelegalne objekte. Drugo su nelegalne nadogradnje, ali cijeli nelegalni objekt s urednim brojilima struje, vode, plina i kanalizacijom? Tek oni objekti koji izrazito štete prostoru trebali bi biti srušeni a vlasnik obeštećen. Da se jednom netko u državnoj upravi i poduzećima možda nauči pameti. Da sam u poziciji onih koji moraju tražiti legalizaciju, ja bih to na međunarodni sud za zaštitu prava...Prvo nek država svoj prag žestoko pomete i zriba, onda možemo dalje.