Skrojiti, porubiti, spojiti slojeve, prišiti gumice pa pričvrstiti uglove. I tako u krug, masku po masku, po cijele dane rade troje krojača i četiri šivačice udruge nazvane po nekadašnjoj tvornici Kamensko. U njihovoj su radionici u Bičevićoj ulici na Knežiji do prije nekoliko dana nastajale haljine, majice, hlače..., a sad izrađuju zaštitne maske kako bi, kažu, i oni dali svoj doprinos u ovoj kriznoj situaciji vezanoj za koronavirus.
– Sve smo zaustavili i odmah se bacili na maske. Baš smo nabavili šezdeset metara nove tkanine i radi se punom parom. A prije nekoliko smo dana od četrdeset metara repromaterijala napravili dvjestotinjak maski te ih dostavili carinskim radnicima. Navala je velika, ne stignemo ih odmah isporučiti svima – ističe predsjednica udruge Đurđa Grozaj.
Prepoznaje se solidarnost
I zaista, njezin telefon u posljednje vrijeme ne prestaje zvoniti, a pred vratima radionice od jutra ljudi čekaju u redu kako bi naručili zaštitne maske koje će moći podići tek sljedećega tjedna. Tako je u samo sat vremena zabilježila narudžbe za nekoliko stotina komada.
– Mi smo tu kao obitelj, imamo svoju pozadinu, priču nade, neposustajanja, hrabrosti i odlučnosti te karizmu koju su ljudi prepoznali. Osjećaju naše zajedništvo i solidarnost koje nudimo uz maske. Nitko nije sam u ovome i to je ono što također želimo da znaju – objašnjava Đurđa Grozaj, dodajući da im je zato prioritet kvalitetan materijal koji se pere na visokim temperaturama pa se zaštitne maske mogu ponovno nositi.
Izrađuju ih, naime, od stopostotnog pamuka, a za jednu im je potrebno otprilike deset minuta. Rade ih u dvije veličine, one manje, za djecu, stoje 20 kuna, a za odrasle su 25. Može se birati između onih u bijeloj i plavoj boji ili pak s raznim šarenim uzorcima, uključujući hrvatsku šahovnicu.
– Nastojale smo da maske budu udobne za lice te da ne pokrivaju one dijelove koje ne trebaju. I trajne su. Prije se budemo mi “razderale” nego maske – smije se predsjednica Udruge Kamensko.
Volonterka iz susjedstva
U moru tkanine i okružene kreativnim neredom radnice “plivaju” u poslu. Punom parom crtaju po šablonama, režu krojnim nožem, dodaju si međusobno tako sirovo izrezane materijale pa na svojim singericama dovršavaju maske.
– Svaka ima svoju operaciju i, dok smo tako podijeljene po poslovima, ide brzo. Žurimo se da što više napravimo u jednom danu – objašnjava Mira Horvat, koja ima više od tri i pol desetljeća iskustva u šivanju.
Ona, kao i Biserka Hrbut, Anita Boltek, Mirjana Horvat, Štefica Pale Valjak i Tomislav Rogina, u udruzi radi devet godina, odnosno od njezina osnutka, a neki dan pridružila im se i volonterka Martina Ivanković.
– Završila sam Tekstilno-tehnološki fakultet, a budući da živim u susjedstvu i vidjela sam na društvenim mrežama da su žene počele same raditi maske, željela sam uskočiti, što su s veseljem prihvatile. Tako sam i ja postala dio tima koji će uprijeti sve snage da pomogne onima kojima to sad najviše treba – ističe Martina Ivanković.
Žure se jer im je cilj isporučiti što više, a oko 200 komada poslali su carinicima
Od pamuka su i peru se na visokoj temperaturi, a nude se dvije veličine, za odrasle i za djecu
U mnogim dijelovima svijeta automobilska industrija je prenamjenila proizvodnju automobila u respiratore nezamjenjivih u borbi s COVID-19. Mozda bi se i tvornice typa Rimac, Erccson Tesla ili nasa brodogradnja mogla upustiti u taj projekt umjesto da zatvara svoja vrata, buducii da to nije posebno kompliciran uredjaj. U svijetu su pernanjenu proizvodnje usvojili Ford, Jaguar, Toyota, Fiat Chrysler, McLaren, Nissan, BYD itd.