– Nemojte čekati, nećemo se vratiti. Kiša pada cijeli dan, nema smisla da ostajemo – objašnjavali su nam jučer vitezovi kad smo krenuli podno starog grada Susedgrada ne bismo li vidjeli hrabre momke na turniru Franje Tahije.
S mačem u ruci
Ne može kiša inače vitezu ništa, ispričali su nam kroza smijeh, ali vitez sutra mora ići na posao, pa treba čuvati zdravlje.
– Nismo razočarani ni najmanje. Bili smo i jučer, bilo je fenomenalno. Danas smo se vratili zato što su klinci ponovo htjeli prošetati sajmom iz srednjeg vijeka – rekao je Martin Tolić, koji je na Viteški turnir Franje Tahija jučer došao sa sinom i kćeri. S mačem u ruci, trogodišnji je Jan zaključio kako, kad naraste, želi biti “gađatelj lukom i strijelom”, dok je sestra Nika spremna biti princeza.
Uživali kad je bilo sunce
– Svidjeli su mi se plesovi iz srednjeg vijeka, a grozna mi je bila bolnica. Nisu uopće imali lijekova, pa kad bi bila neka operacija, udarali su ih po glavi da se onesvijeste i da ništa ne osjete – podijelila je s nama dojmove osmogodišnja Nika, koja je na Susedgradu, baš kao i ostali Zagrepčani, uživala prekjučer, na suncu.
Vitezovi su tada pokazali kako izgleda srednjovjekovni viteški tabor, iskazali su se na streličarskom turniru, lovili su veprove, nadmetali su se u disciplinama vještine, snage i spretnosti, a kad je pao mrak, u vlastitoj su režiji odglumili neke od srednjovjekovnih legendi.
pak bumo mi kmeti zgubili a navek je tak bilo zemi kmetu daj plemenitasu bog nas naj pozivi al kaj se more kad sutimo nam sad bi trebal jen gubec imel bi veliku vojsku kmetov za sebom samo kaj sutime i vun bezime