“Uvijek vam govorahu da je rad prokletstvo, a trud nesreća.
Ali ja vam kažem da vi radeći ispunjate dio zemljina najdaljeg sna ...i
držeći se posla istinski ljubite život”, kaže književnik
Halil Džubran u “Proroku”. One koji ne rade naziva
“gluhom i nijemom sviralom dok sve drugo pjeva”.
Uz staklo nade Zavoda za zapošljavanje u Zvonimirovoj,
oblijepljeno radnim ponudama, jučer smo zatekli gužvu
“nijemih svirala” koja se trude da
“poteku pjesmom” i osiguraju sebi i svojim
obiteljima dostojanstven život bez materijalnih trauma. Neki od njih
dopustili su nam da zavirimo u njihove sudbine.
Ne znaju se laktati
– Ovdje na Zavodu nas vozaju kao beba zvečku! Diplomirala sam
na Šumarskom fakultetu 1992. godine i otad sam na burzi.
Nikad se nisam zaposlila u struci. Na Zavodu mi predlažu
prekvalifikacije i da čistim parkove volonterski u zamjenu za besplatan
tečaj kompjutorskih programa koje već imam u malom prstu –
požalila nam se Vera Pavlović.
Otac joj pomaže preživjeti i prehraniti dijete, tu i tamo radi
honorarno.
– Ovdje se možete zaposliti ako imate debelu vezu. Mi na
burzi smo ipak uglavnom obični smrtnici koji se ne znaju laktati, a ne
želim u donjem rublju masirati guzonje kao neke magistrice koje znam
– kaže Vera.
Neki pak svraćaju do Zavoda bez želje za radom.
– Dolazim tu već šest godina svaki mjesec po pečat
zato što preko Zavoda imam zdravstveno osiguranje. Ne mogu
raditi ništa zbog bolesne kičme. Nudili su mi posao
njegovateljice, ali sam odbila – kaže
pedesetogodišnja Snježana.
Ivan je pregledavao oglase na staklu Zavoda tražeći posao sinu.
– Moj sin traži bilo kaj već nekoliko godina, ali na 80 posto
molbi za posao nitko mu ne odgovara. Problem je i što se
nude uglavnom poslovi na određeno vrijeme. Trebali bi ljudi ići na
razgovore za posao, umjesto da pišu molbe, to bi bilo
konkretnije – predlaže Ivan.
S djetetom u naručju na šalterima Zavoda pojavila se i
samohrana majka Lidija Puljić (23), kemijska tehničarka.
– Nisam uspjela dijete smjestiti u vrtić pa sam morala odbiti
posao koji su mi nedavno nudili iz Zavoda. Kažu da će me skinuti sa
Zavoda ako još dva puta odbijem posao – žali se
Lidija.
Otkaz nakon 32 godine
Socijalno ugrožene obišli smo i u Pučkoj blagavaonici
“Branimirova”.
– Na burzi sam bio godinama i uvijek su mi nalazili posao u
firmama pred stečajem pa nikad nisam radio dulje od godinu dana na
jednom mjestu. Sad imam mirovinu od tri tisuće kuna, ali imam troje
djece, zato se ovdje hranim – kaže Alija Kičić. Branka Gležar
(62) kuhala je u “Nikoli Tesli” trideset dvije
godine. Kad je tvrtku preuzeo Ericsson, dobila je
“košaricu”.
– Imam samo 1500 kuna mirovine. Što ću, prijavila
sam se na socijalno i sad tu jedem! – kaže Branka.
'Neću masirati u rublju kao neke magistrice'
