Parkirani kamperi. Pored njih veseli turisti bezbrižno odmaraju na ležaljkama, a na postavljenim stolovima piju kavu i upijaju zrake sunca. I bio bi ovo nimalo neobičan, štoviše idiličan prizor uživanja u našoj turističkoj sezoni, da svoju oazu turisti nisu našli na – gradskim parkiralištima. Situacija je ovo koja posljednjih dana izaziva polemike među Zagrepčanima, no, sudeći prema svemu, snalažljivim kamperima nitko ništa ne može. Jedna od dražih lokacija im je, čini se, parkiralište kod Paromlina u blizini Glavnog kolodvora. Svakodnevno se tamo, kažu nam susjedi, može naići na desetak kamp-kućica iz cijele Europe, a nitko ih odande ne može otjerati jer oni uredno – plate parking pa za samo deset kuna noće u centru metropole.
Ni dozvoljeno ni zabranjeno
– Krenuli smo u obilazak Hrvatske. Naši su prijatelji tu bili prošle godine, zaputili smo se prema Krku, a željeli smo vidjeti i glavni grad jer su nam oni rekli da je u ovo doba godine jako lijep. Od njih smo i saznali da postoji samo jedno kampiralište u vašoj metropoli. A za njega bismo morali platiti puno, puno više – govori nam obitelj iz Irske koju smo zatekli na parkiralištu kod Paromlina. A ova je obitelj od prijatelja doznala točne informacije. U samom centru glavnog grada, naime, ne postoji mjesto na kojem bi oni mogli “legalno” kampirati, a da pritom plate više – jer, jednostavno, ne moraju. Jedino je legalno kampiralište ono u blizini Zagreba – u Rakitju. Za dnevnu je kartu u Campu Zagreb potrebno iskeširati od 20 do 35 eura za 90-ak kvadrata, ovisno o dobu godine. Mali je to kamp s 50 mjesta i jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji radi tijekom cijele godine, a godišnje imaju oko 20.000 noćenja, od čega je 60 posto Nijemaca, no dolaze i Nizozemci, Talijani, Francuzi, Englezi...
– Kampiranje na gradskim parkiralištima i javnim površinama ne može se usporediti sa svime što nudi uređeni kamp. To je kao da uspoređujete noćenje u hotelu koje košta 700 kuna i spavanje u autu ispred hotela koje je besplatno – govori Krešimir Dubrović, vlasnik Campa Zagreb. No činjenica da na parkiralištu nemaju svu potrebnu infrastrukturu očito ne smeta kamperima koji su u Zagrebu, najčešće, ionako samo u prolazu.
– Plate dnevnu cijenu parkinga od deset kuna, budu tu cijeli dan i drugi dan ista priča. Komunalci ih otjerati ne mogu jer oni su parkiranje platili i ta se priča ponavlja – objašnjava nam jedan od susjeda na Trnju. Slična situacija dočekala nas je i na Jarunu. Iako tamo nema izrađene infrastrukture za kampiranje, dakle nema povezanih sanitarnih čvorova ni priključaka za vodu niti se ovdje u pravilu ne smije kampirati, u praksi – sasvim druga priča. Ulazak na parking za automobile tamo je pet kuna, dok kamp kućice plaćaju 75 kuna. Turisti to itekako iskoriste, ta lijepo piše da za 75 kuna oni tamo mogu biti koliko hoće, a znaka zabrane kampiranja ni na vidiku. Zato tu cifru, njima smiješnu, oni uredno plate, pa na Jarunu najčešće budu dan-dva, nakon čega nastave dalje. Na Jarunu se svojom “kućom na kotačima” smjestila i obitelj Asti iz Italije. Mama Elisa i tata Alessandro sa sinčićem Amadeom na “zagrebačkom moru” proveli su jedan dan i prespavali, nakon čega su se uputili na Krk. Na pitanje znaju li da tu i ne bi smjeli kampirati, kažu da nemaju pojma, da su uredno platili 75 kuna i tu ostali. Nekoliko metara dalje smjestila se četveročlana obitelj iz Francuske, kojoj je Zagreb zadnja destinacija na proputovanju Balkanom.
– Obišli smo Sloveniju, BiH, Srbiju i Crnu Goru. Na proputovanje Balkanom odlučili smo se jer smo željeli iskusiti tu atmosferu, čuli smo da su ljudi jako vedri i prijateljski raspoloženi – objašnjava Laurent Coq. Baš kao i njihovi privremeni susjedi, i ova je obitelj za 75 kuna provela na Jarunu dva dana. Tuširanje i toalet im, kažu, ne predstavljaju nikakav problem jer u svome kamperu imaju oboje. Preko dana, govore, kamper ostave na Jarunu, pa se tramvajem zapute u razgledavanje grada. A da “ilegalnim” kamperima nitko ništa ne može, potvrđuju nam i iz Ustanove Upravljanje sportskim objektima, koja, između ostaloga, upravlja i ŠRC-om Jarun.
Prebacuju lopticu
– Jarun, kao i ostali naši objekti, nisu namijenjeni za kampiranje. Ali eto, stvari su takve kakve jesu, ne možemo im ništa. Oni uredno plate jednokratan ulaz i tamo u pravilu mogu ostati neograničeno. Naši ih zaštitari mogu samo upozoriti, što i čine, ali na tome najčešće i ostaje – govore iz Ustanove Upravljanje sportskim objektima. Na Jarunu se, dodaju, kamperi najčešće zadržavaju dva do tri dana, nakon čega odlaze dalje. Nemaju ih, dodaju, na temelju čega otjerati jer kampiranje tamo, iako nije dozvoljeno, nije ni zabranjeno. “Divljim” kamperima ne mogu ništa ni u Turističkoj zajednici grada Zagreba.
– Kada bi kampiranje po parkiralištima postalo praksa, onda bi isto tako mogli i konji i traktori voziti po zagrebačkim ulicama i parkirati gdje hoće – ako plate parking. Ako se ta praksa nastavi, svake će ih godine biti sve više i više, a parkirališta će se pretvoriti u kampirališta – govore iz Turističke zajednice te dodaju kako je cijela priča s kampiranjem neregulirana na državnoj razini. Slučajeve su prijavljivali i Državnom inspektoratu, međutim reagirao nije nitko. Nije ovo ni u nadležnosti komunalnih redara, koji mogu eventualno naplatiti kaznu kamperima koji parkiranje – ne plate. I dok se loptica odgovornosti prebacuje, kamperi iz cijelog svijeta i dalje će bezbrižno ispijati kavu na gradskim parkiralištima.
VIDEO Što Zagrepčani misle o kupanju na Jarunu?
Ljeti je grad relativno prazan i ima mjesta za sve. Pusite ljude neka uživaju i potroše kune na nešto drugo. Kožu bi svima ogulili.