Kvaternjak. Kvatrić. Ili Kvaternikov trg.
Kako god ga zvali, činjenica da mu tepaju govori dovoljno koliko je ova javna površina bitna u kolektivnoj svijesti Zagrepčana. Zato im teško pada kad prođu po kronično zapuštenom trgu. Žale za onim vremenima kada je trg uz Vlašku ulicu bio okupljalište kumica, prožet žamorom i životom, pun štandova s domaćom hranom, mjesto susreta susjeda.
– Tada su ga barem svaki dan čistili, danas ga opere samo kiša – reći će Marija i Ivica Taušan, koji od 1979. žive u stanu iznad trga. Operu ga eventualno, kažu supružnici, kada dolazi gradonačelnik. A posebno je kritična točka fontana na južnom dijelu koja bi trebala imati i funkciju odmarališta, s obzirom na to da je oko nje postavljena drvena klupa predviđena za sjedenje.
Odmah stižu kazne
– Gdje da sjednemo? Klupice su “pokakane” od golubova, nema mjesta koje nije pokriveno. Dođem s unukom na trg nahraniti golubove, to mu je jedina funkcija. Ljudi se ovdje ne zadržavaju, osim na terasama kafića uz trg – kaže Verica Čuček, koja živi u Vlaškoj 126. To ne smeta mladima koji se vikendom ondje okupljaju, kažu susjedi, piju prije izlaska, a neki ne otiđu ni do četiri ujutro. – Znaju i zaspati tamo – svjedoče stanovnici.
Bolje da su umjesto prazne površine dio trga namijenili djeci, predlažu roditelji, bake i djedovi. Jer u okolici nema puno igrališta.
– Ne bi smetala koja ljuljačka ili tobogan. Bilo bi bolje od ove pustoši – kaže Verica Čuček.
Da je to “mrtav plac”, potvrđuju i cvjećari koji rade u kioscima na Kvaternjaku, a utječe to i na njihov posao. Nema nikakvih događanja, pa ni vikendom, kada bi trebalo biti najviše ljudi.
– Frekvencije ima nešto malo ujutro kad idu na tržnicu. Ne razumijem zašto ne mogu uvesti sadržaje koji privlače ljude – ljutita je cvjećarka, koja dodaje da ljudi više nemaju navike dolaziti na trg. Kupci ne mogu ni pokupiti naručeni vijenac jer, čim na minutu stanu na trg, odmah dobiju kaznu.
– Iznad su nadzorne kamere i sve snimaju. Čak i mi cvjećari nemamo opciju stati negdje sa strane kako bismo istovarili robu. Moramo sve tegliti iz garaže. Pisali smo i peticiju da nam omoguće mjesta za kratko stajanje, kao što ih imaju taksisti na autobusnom kolodvoru. Poslali smo je u Grad, ali odgovora nema – kaže cvjećarka.
Umjesto da su kopali tri podzemne etaže pri posljednjem uređenju trebali su taj prostor preurediti u tržnicu, predložio je umirovljenik koji je odrastao u Petrovoj te dodao da je trg nerazumno uništen.
Stari duh trga izgubljen je zauvijek i nikad se neće vratiti, smatra urbanist Niko Gamulin.
– Tržnice su u novije vrijeme sve traženiji urbani sadržaj. One su pandan trgovačkim centrima, a u inozemstvu se grade nove, moderne tržnice, iznimno posjećene, prava su turistička senzacija – kaže Gamulin te dodaje da se nikakvim sadržajem ne može zamijeniti atmosfera ovog “najsvetijeg” mjesta za grad i građane.
Pješaci na drugom mjestu
Da je u projektu preuređenja završenom 2008. prednost dana automobilima, a ne pješacima, smatra njegov kolega Zlatko Uzelac.
– Ne možemo negirati urbanističku ideju trga. Tržnicu su preselili kako bi se trg rasteretio i pretvorio u mjesto za organiziranje raznih događanja. No realizacija idejnog rješenja jednostavno je bila loša – kaže Uzelac dodajući da se, primjerice, odustalo od izvornog zelenila koje je trebalo stajati južno od fontane.
Stručnjaci od formata svojski su se trudili da mi unište najdraži trg na svijetu.Moram priznati da su uspjeli.Trg je monstruozni spoj betona, željeza i stakla,poslaganih bez smisla i potrebe.Podhodnik na čošku s Maksimirskom i vincekova nakaradna šatra do pol Trga,čavell su u duši mog Kvatrića.S tim su placom živjele i sve okolne ulice,jer lubenice su bile na čošku Nemčićeve,živi piceki se prodavali u Utješinovićevoj,borovi u Arkovima.Nema više mjesta za nogomet na male golove preko Rakovčeve, graničara na trotoatu,pikulanja i piljkanja.Sad je sve zakrčeno limenim kantama,novi "građani" jure na autobusni terminal i njima Kvatrić niš ne znači,a klinci,oni bulje u svoje tablete i mobitele i ne primječuju kestene u Heinzelovoj.