I dok dio putnika "švercanje" na neki način smatra dijelom "kulture" i svojevrsnog bunta, ono se može promatrati i kao odraz mentaliteta društva i okoline. Pa je tako na sjeveru i zapadu Europe prava rijetkost vidjeti nekoga tko neće ući na prva vrata i poništiti kartu.
Čak nerijetko i oni koji se kod kuće švercaju, kada su u inozemstvu kupuju karte za javni prijevoz. Dijelom se to može objasniti činjenicom da ste na nepoznatom terenu, a u slučaju Zagreba čak će činjenica da je karta samo 4 kune/0.53 € povećati rizik švercanja jer se javni prijevoz doživljava kao nešto jeftino, na granici besplatnog, "pa i nije neka šteta ako ih zakinemo za par centi", može u tom slučaju pomisliti neplatiša.
POVEZANI ČLANCI:
Tome u prilog ide i činjenica specifičnosti prijevoza u gradu, u odnosu na međugradske oblike putovanja autobusom, vlakom, avionom i drugim prometalima. Ipak, gradski prijevoznici upozoravaju da je vožnja bez karte najskuplja vožnja jer, primjerice, u Zagrebu kazna iznosi 66,36 – 106,81 €
S druge strane, karta se danas može kupiti na više načina. Nabaviti je možete uz par klikova u aplikaciji većine prijevoznika, uključujući ZET. Zatim, povoljnija je cijena ako se kupuje mjesečna ili godišnja karta, tzv. pokaz. Uz to, brojni prijevoznici nude i tzv. vrijednosne karte, odnosno elektronske kartice na koje se uplaćuju sredstva. U kojoj ste vi skupini?
Ovi koji se svercaju nisu nista bolji od od politicara koji su uhvaceni u kradi jer isto ptkradaju drzavu a koliko je takvih od rada na crno jos dobro i guramo