Sve je počelo kao mali hobi. Malo pošiša, pa malo zalije. Deset godina poslije, Ivana i Dragutina Višek iz Šestina stvorili su pravu zelenu oazu. Hortenzije, komorač, perunice, verbene i barem pedeset drugih trajnica krase njihovo dvorište od 1000 kvadrata. Njihov vrt toliko je lijep da je na Floraartu nagrađen kao najljepše uređeni kućni vrt površine više od 500 kvadrata.
Sadnice susjede Bee
Tajna plodnog vrta, uvjeren je bračni par Višek, jest biodinamički lunarni uzgoj. Koriste kalendar Mjesečevih mijena i biljke sade ovisno o tome koja im Mjesečeva mjena najbolje “paše”.
– Sve nam puno bolje uspijeva i ne bismo imali ovako lijep vrt bez tog pristupa – sigurna je Ivana Višek koja, kaže, sve duguje svojoj bivšoj susjedi Bei, od koje je većinu sadnica i dobila.
– Gotovo cijeli naš vrt nastao je od njezinih sadnica i zato joj hvala – kaže Ivana Višek.
Nagrađeni su i drugi vrtovi, a posebno je slikovito imanje od čak 4000 kvadrata u Bratini pokraj Pisarovine, koji uzgaja Veronika Žunec. Nedaleko od njihove kuće žubori potok, koji vodi do velikog umjetnog jezera. Preko potoka vodi drveni mostić, a tu i tamo kroz imanje načičkane su drvene klupe, stolice, i jedna velika sjenica. Ukratko, savršeno za kakvu svadbenu fotografiju.
– Da, nekoliko su se puta mladenci slikali u našem vrtu – priznaje Veronika Žunec. Mostić, klupice i sjenicu izgradio je njezin suprug, dok je vrt i njegovo uređenje prepustio njoj. Čine ga najviše trajnice, a osim cvijeća poput perunika, ljiljana i tulipana na imanju ima i mnoštvo drveća poput javora, tužne vrbe i raznih voćki. Svojim parkom, kako ga zove, upravlja i do u detalj provjerava minimalno dva puta dnevno kako bi se uvjerila da je sve u redu.
A pokraj ruža u vrtu Marke Šarec u Ravnicama nitko ne može proći a da ne zastane i napravi nekoliko slika. Osim mirisom, kaže, apsolutno očaravaju i svojom ljepotom. Ima ih u sedam različitih boja, i to bijele, žute, bjelosive, crvene, ružičaste i žute, a od svih njih najdraže su joj one zlatne boje, koje naziva “izlazak Sunca”.
– Ima nešto posebno u njima, ta kombinacija boja, upravo to je ono što od čega svima zastaje dah – kaže nam ova 71-godišnja umirovljenica, koja se za svoj vrt brine sasvim sama, i to svaki dan, neovisno o vremenu. Lavande, plavi irisi, borovi, ružmarini i čak 192 tulipana načičkani su od kraja do kraja dvorišta, no za nju su ipak kruna vrta njezine ruže, za koje je na Floraartu i nagrađena.
– Ruža je kraljica cvijeća, predivne su i moja su najveća ljubav na svijetu osim, naravno, mog sina – ponosno kaže Marke Šarec.
A da se u prostoru od samo 25 kvadrata može napraviti malo remekdjelo od trave i cvijeća pokazuje Ljerke Tomljanović u Gajevu naselju. Njezin vrt nagrađen je kao najljepši u kategoriji onog do 100 kvadrata površine. Osam godina je gradila svoj vrtek, kako ga zove, počevši od gole zemlje.
– Sad taman mogu reći da imam dovoljan omjer zelenila i šarenih boja – zadovoljno će Ljerka Tomljanović, čiji vrt krase crvene begonije, ružičasta djetelina, plava kadulja, bakope i još mnoštvo drugih trajnica, a da sve posebno ukrasi, koristi šljunak i kamenje koje je prikupila sa svih krajeva Hrvatske. Nešto je šljunka “posudila” s obližnje ceste, ali ima tu i velikih oblutaka iz djedovine u Senju, nešto je iz Dalmacije, a nešto je našla u Istri...
– Na neki način, imam cijelu Hrvatsku na jednom mjestu – veselo kaže Ljerka Tomljanović. Vrt Josipa Viličnika u Čučerju nije mnogo veći od onog u Gajevu. On je svojih stotinjak kvadrata uspio pretvoriti u zoološki vrt, ali od grmlja. Dvije kokoši, veliki puž, ljama, medvjed i slon samo su neke od “životinja” koje je Viličnik izradio šišajući svoje buksus grmove. Vidio je, kaže, kako to drugi rade u časopisima o vrtlarenju i učinilo mu se super ideja da se i sam time pozabavi, a za izradu oblika ima već uhodanu strategiju.
– Prvo napravim rep i glavu, a onda oblikujem trup. Mora to biti neka životinja koja ima jako kratke noge ili ih uopće nema jer bi inače cijela konstrukcija grma propala – objašnjava nam Viličnik.
Svirajuća metalna sova
Floraart je nagradio i vrt koji se ističe svojim uređenjem i instalacijama od recikliranih imanja, a malo tko bi mogao reći da je u tome bolji od Njegoslava Blažeka, čiji je “sovinjak” površine od jednog hektara u mjestu Planina Gornja ukrasio sa šest velikih i petnaestak malih sova od metala, kao i pedesetak različitih drugih instalacija od metala, drveta, plastike, lima i otpadnog materijala. Ipak su, kaže, mu najdraže njegove sove, od kojih je posebna sova koja svira, i to doslovce.
– Svaki komad metala od kojih sam je izradio proizvodi različitu notu. Tko se razumije u glazbu, može si nešto i odsvirati na mojoj sovi – kroz smijeh kaže Blažek, koji sa svojom suprugom Blaženkom ”sovinjakom" upravlja 15 godina.
Svaka čast.... puno je truda tu uloženo....