ma jel? da ostavimo cvijeće????? Što je sa Hrvatskim žrtvama?????

Prođoh danas onuda s mislima kako bih otkupio izvjesnu količinu cigle, uredno složene na euro palete, jer sam upravo u legalnoj gradnji, no prodavača nigdje. Kažu bili su ovdje, slikali se i mudroslovili i otišli, zima im se zavukla u tabane i sjedoše u skupocjene limuzine i otiđoše u zagrijane zidine Pantovčaka i Markova trga snivati snove o novome dilu i budućnosti, te primiti izviješća o debelim bankovnim računima. Tih pet četvrtastih poludovršenih stupova me podsjetiše da je to ipak gradilište, no neimara nema, šefova nema, otišli kažu! U tom trenutku učinila mi sila pišati, pa pomislih gdje je gradilište, tu su neimari, gdje su neimari tu je i zahod, pa ću tu nuždu tu i obaviti. No njih ne bijaše! U toj mojoj nevolji i sili po onakvoj hladnoći ipak doprije do mene smrad šumara, šumskih razbojnika, učmali smrad po znoju, ušljivih tijela, zvali su ih partizani, miješajući se sa vonjom vrele krvci kojom natopiše ciglu, hrvatskom krvlju onih godina "po oslobođenju". To mi bijaše toliko neugodno da sama uspomena na mučeničko razdoblje moga naroda tjerala mi suze, a sama pomisao na pet stupova, na pet krakova zvijezde koja je u krvi okupana, satrvši cvijet mladosti moga naroda, koja se ondje nekako ponovno danas uzdizaše, morao sam otići. Logori, da logori smrti, strašni zatvori, oduzimanje slobode, imovine, nacionalizacija, konfiskacija, umorstva, pretužno razdoblje za koje još nitko nije ponudio iskupljenje. Danas su nas zatočili u drugu vrstu logora, isti oni i njihovi sljedbenici, klonovi, no jednako strašnog i nepodnošljivog, samo ima li brigada koje će uz unutarnju borbu donijeti istinsku slobodu. Slava i čast svim žrtvama koje su pale u nepravdi i zloći, a najveća čast i slava žrtvi mog hrvatskog roda i naroda!

Kada će Bandić posjetiti Spomen obilježja Zlodijev brijeg i Peščenku na obroncima Medvjednice (Gračani) ? Tamo je UDBA i i "oslobodilačka partizanija" ("antifašisti"),zaklala stotine zagrebačke djece i mladeži !