Više od stotinu ljudi čekalo je u redu na kiši čak sat vremena prije otvaranja, a čim su ušli na sajam, oko tisuću ondje izloženih predmeta rasprodalo se u samo 30 minuta. I, ne, nije riječ o benkovačkom sajmu ili Hreliću, već o policijskom buvljaku, odnosno javnoj prodaji stvari kojima je istekao zakonski rok čuvanja. Održao se jutros u dvorištu zgrade PU zagrebačke u Heinzelovoj 98, a policija je, dakle, izložila sve predmete koje je unatrag dvije godine čuvala te su posjetitelji imali prilike “upecati” vrijedne stvari za simboličnu svotu.
Od novčanika do pegle
Točnije, u svojevrsnoj hrvatskoj inačici “Skladišnih ratova” mogli su se kupiti bicikli, šator i mobiteli za 100 kuna, koliko je stajao i pisaći stroj, kovčezi za 20 i 50 kn, a po toliko se nudila i parna postaja za glačanje, printer za 200, novčanici i ruksaci za 10, naplatci za automobilske kotače za dvije kune..., a najskuplji predmet bila je električna gitara za 300 kuna koja je “planula” u roku odmah.
– Lani nismo održali prodaju zbog situacije s koronavirusom pa je ovo najveći sajam dosad jer se nakupilo mnogo stvari. U skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima godinu dana čuvamo predmete koji su nađeni u vlakovima, tramvajima, trgovačkim centrima i slično, a nakon toga se prodaju te novac ide u državni proračun. Ljudi nam javljaju i kad se nađe nešto na cesti, a električna je gitara, primjerice, pronađena u jednoj ulici na Črnomercu – objašnjava glasnogovornica PU zagrebačke Marija Goatti, dodajući da prvo pokušavaju ući u trag vlasniku predmeta.
Ako to ne uspije, spremi se u nalazni ured. Zato savjetuje da bi vrijedne stvari trebalo uvijek prvo fotografirati i označiti nekim specifičnim detaljem poput naljepnice ili imenom i prezimenom kako bi, u slučaju da se izgube ili budu ukradene, lakše pronašle put natrag do svog “gazde”.
– To je sekunda posla, a nama bi, kao i nalaznicima i vlasnicima, olakšalo potragu. Najviše je predmeta došlo iz trgovačkih centara, a svi koji nađu nešto što smatraju da je izgubljeno ili s druge strane žele naći nešto što su sami izgubili, mogu se javiti na brojeve telefona koji su postavljeni na našoj web-stranici – kaže glasnogovornica PU zagrebačke.
Po toj cijeni nigdje nema...
Domagoj, Dario, Ivan, Matija i Mihael iz Kluba studenta elektrotehnike ciljano su došli po bicikl, a za javnu prodaju saznali su preko medija.
– Cijene su odlične, možda kupimo i još nešto. Gotovo nigdje se ne mogu naći bicikli po toj cifri, pa čak ni ako su karambolirani. Bicikl planiramo dati na raspolaganje našem klubu – složni su dečki. Petra i Marko također su uzeli jedan od stotinu izloženih bicikala, a za oko im je zapeo i pisaći stroj. Oni se inače teško nalaze pa se cijene i za rabljene kreću od 1000 kuna naviše.
– Došli smo “turistički”, ali zapravo je super ovdje. Za malo se novca mogu naći vrijedne stvari pa je idealno za one s ograničenim budžetom – oduševljeni su Petra i Marko. Jedino što nedostaje, dodaju, jest više vremena za razgledavanje stvari jer ljudi prebrzo razgrabe sve. Mama i sin Mirjana i Leonardo Dragičević čekali su pak više od pola sata u redu kako bi ušli na sajam, a došli su iz znatiželje i na kraju kući otišli sa šatorom za kampiranje.
– Takav mali rabljeni šator, prema našoj procjeni, inače stoji i duplo više, a sad smo ga kupili za stotinjak kuna. Isplati se doći, da je barem više ovakvih prodaja – kažu pa dodaju da će zasigurno posjetiti sajam i sljedeće godine.
I koliko je kuna uplaćeno u državni proračun ? To bi bilo zanimljivo znati.