Nije to samo mjesto gdje se dolazi po filmove, to je kvartovsko okupljalište i glavna lokacija gdje ljubitelji filmova mogu raspravljati o ovoj umjetničkoj grani. I iako se DVD i Blu-ray playeri u trgovinama rijetko gdje mogu pronaći, videoteka Pauk u Ozaljskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci uspješno odolijeva vremenu. Danas je to jedina videoteka u Zagrebu i jedna od samo nekolicine u Hrvatkskoj, ali i regiji.
- Videteku ima jedna žena u Istri, jedna je u Splitu i jedna u Samoboru. Nas četiri. Koliko ja znam, nema u Bosni i Hercegovini niti jedna, a u Srbiji ima jedna u Novom Sadu – kaže nam Marko Jantol, vlasnik videoteke od 2016. godine, a u Ozaljskoj i danas vrlo uspješno posluje.
Ondje se po cijeni od 10, 12 ili 15 kuna za tjedan dana može unajmiti oko 16 do 17 tisuća naslova iz svih žanrova, a po cijeni od pet do 20 kuna neki filmovi na DVD-u ili Blu-rayu mogu se i kupiti.
- Možete uzeti i serije, posudite ju po sezoni. Prijatelje ljudi i dalje obožavaju, Seinfeld je apsolutni hit. Što se tiče filmova, jjudi najviše vole uzimati klasike – Kurosawu, Povratak u budućnost, Tarzani, Planet majmuna – prepričava Jantol. Popularni su i hrvatski filmovi, a među njima omiljen je klasik "Tko pjeva, zlo ne misli".
- Onda idu lektire. Klinci dođu i gledaju filmove po knjigama, poput Breze. Dođu i profesori iz Hrvatskog i traže filmove za učenike. Vole klinci i filmove s Kokom koji imaju nekoliko nastavaka – prepričava Marko Jantol a kaže da se streaming servisa poput Netflixa ne boji, jer unatoč tome videoteka je još uvijek jako posjećena. Više je 23 tisuće članova ove videoteke otvorene još u ranim devedesetim godinama, a trenutno ih je aktivno njih oko 500. I svakog dana ondje redovito dolaze, unajmljuju filmove i ćaskaju. A nerijetko vlasnika traže i preporuku što tog dana pogledati.
- Imamo klijente koji su tu s nama od početka, ima dosta i novih ljudi koji dovode klince da im pokažu što je to videoteka. Ljudi kad dođu ovdje vrate se u prošlost – kaže Jantol. Pandemija je bila teška, a premda su ljudi u proteklih godinu u pol i dalje, no bilo je manje druženja nego prije.
- Fali ljudima ta komunikacija u zadnje vrijeme. Tužno – kaže nam. Godišnja članarina je, inače 10 kuna, a videoteka radi svakog dana od 15 do 22 sata.
I on bi trebao dobiti potporu za tradicijske obrte, zašto ne? Treba sačuvati ovo naslijeđe osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.