Sigurno nije ni na nebu, ni na zemlji – bez ikakvog prenesenog pjesničkog značenja, u doslovnom metropolskom smislu, hodate li Zagrebom mostom ili prolazite pothodnikom, jedan od dva scenarija; onaj u kojem nekamo propadnete ili vam se nešto sruši na glavu, vrlo su vjerojatna. Kažu nam tako Zagrepčani koji svakodnevno prolaze ispod Aleje Bologne u Gajnicama, a koji već godinama čekaju da se katastrofalno stanje pod jednom od najprometnijih gradskih cesta barem mrvicu popravi.
Pazim da ne slomim vrat
Potpuno razrušene stube, kablovi koji vire na sve strane, hrpa šljunka, visoka trava, a i ograda koja je postavljena nakon radova koji su počeli pa stali prve su stvari koje se zamijete kad se čovjek približi spomenutom pothodniku. A onda se pri silasku u njega susretne se s još “divota”. Zidovi, išarani grafitima, puni su plijesni, a cijeli je prostor pomalo morbidan jer ne radi gotovo nijedno svjetlo pa se dobro mora paziti da se ne upadne u neku od rupa na podu.
– Malo tko više i prolazi ovuda, osim ako baš ne mora. Svi radije “sijeku” preko pruge prema Samoborskoj cesti – govori nam Marin Hrastić, dok iznad nas tutnji promet s Aleje Bologne, pa sa stropa po nama padaju prašina i komadići žbuke. Stanje je, kaže ovaj Gajničanin, postalo i više nego alarmantno.
– Nešto su počeli obnavljati, ali brzo su stali. Sad, hoće li što biti od svega toga, nemam pojma – kaže nam Sanja Laković, koju smo sreli u pothodniku, aludirajući na rekonstrukciju koja je prije dvije godine počela, ali je jednako brzo prekinuta jer su, prema objašnjenju iz Grada, “nađeni srednjenaponski i niskonaponski vodovi”. Ništa bolja situacija nije ni u pothodniku na Selskoj cesti kod Ivanečke ulice, iako su u njemu problemi nešto drukčiji. Voda za kišnih dana curi u prolaz i plavi ga, a rasvjeta je gotovo nepostojeća, što u noćnim satima prolaz čini jezivim.
– Radije riskiram i idem preko pruge – kratko nam je pojasnila Božica Jurin, koju smo sreli u Selskoj. Trčkaraju mimo pothodnika i po Aveniji Dubrovnik, gdje se kao izgovor za kaskaderske poteze uglavnom koriste neispravne rampe za spuštanje pod zemlju.
– Meni, koja imam dvije zdrave noge, teško je silaziti jer imam bebu koju vozim u kolicima. Kako li je tek onima koji teško hodaju ili nikako? – pita se Katarina Jurčević iz Sopota, koju srećemo pokraj njena kvartovskog pothodnika, baš kao i 86-godišnju Ružicu Obiljinović, koja priznaje da često potrči preko šest traka avenije, usput moleći boga da je “nitko ne pokupi”. Rade to uglavnom umirovljenici na cijelom potezu od remetinečkog rotora do Zapruđa, ali ne samo zbog nedostatka rampi.
– Ma čak i kad se spustim na tri minute, nije mi ugodno. Mračno je, sve je puno vode, a na oronulim stubama moram paziti da ne slomim vrat – kaže nam Patrik Bogdanović, kojeg smo sreli kod pothodnika na Ulici SR Njemačke. Upravo za njegovu rekonstrukciju natječaj je raspisan krajem 2018., ali neprekidno su stizale žalbe da bi ga u svibnju Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila. Za pothodnik u Zapruđu raspisan je natječaj, a kako je rekao gradonačelnik Milan Bandić, “ostali su u projektiranju”.
Dovest ćemo najboljeg
– Duž Avenije Dubrovnik šest je pothodnika. Da bi počeli radovi, moramo poštivati proceduru – kazao je gradonačelnik Milan Bandić na posljednjoj sjednici Skupštine pa najavio kako se više neće ”raditi ona dizala koja smo do sada radili”, misleći na rampe koje se sad nalaze u pothodnicima, ali ne funkcioniraju. Umjesto njih, kazao je, napravit će se “vertikalna okna”.
– Zato smo sve morali ispočetka projektirati i napraviti kako bog zapovijeda – pojasnio je gradonačelnik, a onda odmah dodao kako ne samo da će pothodnici biti uređeni, već će biti i “iluminirani”. – I za to je – kaže – raspisan natječaj da dobijemo najboljeg čovjeka koji to radi u ovoj zemlji da osvijetli pothodnike da budu dostojni Zagreba 21. stoljeća – kazao je Bandić. Kad će taj “najbolji čovjek” to i napraviti, nije precizirao.
bandić neradnik!