Vitićev neboder, na kojemu su boje potpuno izblijedjele, zidovi oronuli a drvena grilja u ožujku 2012. pala na dječje igralište, na ljeto bi konačno mogao u obnovu. Projekt je gotov, prihvatio ga je i Zavod za zaštitu spomenika, ugovore su potpisali svi stanari, a u petak ih je predstavnik suvlasnika Petar Paradžik i odnio u Grad Zagreb. Obnova remek-djela moderne arhitekture na uglu Laginjine i Vojnovićeve, arhitekta Ivana Vitića, građenog od 1958. do 1962., koštat će 8,5 milijuna kuna, od čega će suvlasnici platiti 2,5 milijuna, a ostalo će biti plaćeno novcem od spomeničke rente. Iznos koji trebaju platiti stanari, jednim će dijelom platiti u gotovini, a za drugi će preko upravitelja GSKG-a podići kredit na deset godina.
– Gornji je to limit koji moraju plaćati suvlasnici. Pričuva će sad po stanu biti 950 do tisuću kuna mjesečno, oko sto eura više nego dosad – rekao je Paradžik.
Obnovit će se čitav kompleks od tri zgrade: neboder, trokatnica i četverokatnica.
Nova vizura
Nova vizura počela se nazirati i na Iblerovu trgu, gdje je s drvenog nebodera iz 1958. Drage Iblera, zaštićenog spomenika kulture, godišnje padalo 20-ak prozora, 15-ak roleta i komadi betona. Obnovljene su južna i istočna strana, 30 posto sjeverne strane, a zapadna tek čeka rekonstrukciju. No, stanari nebodera nisu zadovoljni radovima. Ne samo što su već trebali biti gotovi, kaže predstavnik suvlasnika Vladimir Maras, već se svi radovi obavljaju s unutarnje strane zgrade.
–To je čeprkanje. Obnavlja se pročelje, a skele nisu postavljene. Radnici stanarima prolaze kroz stanove da bi došli do fasade. Sve to lijepo izgleda, ali je loše kvalitete. I radovi se slabo nadgledaju. Ibler je cijeli neboder završio u 22 mjeseca, a sada obnova pročelja traje već dvije godine. A još neće biti gotova godinu dana – žali se Maras.
Umjesto da su im se troškovi smanjili, oni su porasli jer radnici troše struju. A pričuva je zbog obnove porasla za 500 kuna.
Za obnovom vapi i Zagrepčanka, čije je stanje, kažu zaposlenici, rezultat "potpune nebrige svih institucija". Zgrada ima 34 suvlasnika, od kojih najveći udio, 22 posto, ima Ljubljanska banka, koja ne plaća pričuvu.
Isplativo tek za 100 godina
– Na zgradi staroj 40 godina uređeno je istočno i zapadno pročelje, to su financirali suvlasnici. Sad bi se trebalo ići na južno. Potpuna obnova zgrade, koja bi uključivala i zamjenu liftova, kompletne stolarije, terasa..., koštala bi oko 50 milijuna kuna. Dizanje tolikog kredita isplatilo bi se da se zgrada koristi sljedećih sto godina - kaže direktorica trgovačkog društva Zagrepčanka – poslovni objekti Željka Strelar i dodaje da su samo energetski troškovi mjesečno 45.000 kuna.
U lošem je stanju i Cibonin toranj, djelo Marijana Hržića sagrađeno tijekom Univerzijade 1987., zbog dotrajalosti također opasnost za prolaznike. Zagrepčani se još sjećaju 2001. kad je mramorna ploča pala s pročelja i ozlijedila prolaznicu.
– Budući da je Cibona stara gotovo 30 godina, trebalo bi se početi razmišljati o obnovi. No, rekonstrukcija bi se morala držati istog izgleda kakav toranj ima i sad jer je prepoznatljiv znak grada. No toranj nije u toliko lošem stanju koliko prolaz ispod njega – kazao je Hržić.
– Budući da je Cibona stara gotovo 30 godina, trebalo bi se početi razmišljati o obnovi. _______________ To se zove kvaliteta gradnje - nakon 30 godina obnova. Rimljani i Egipčani sad umiru od smijeha, njihove građevine su stare i više od 2000 godina pa ih nitko ne obnavlja, ne zbog skupoće obnove, nego zbog kvalitete gradnje. __________ Ulična fasada na zgradi u kojoj živim starija je od 30 godina - obnova je bila šezdesetih godina prošlog stoljeća - i još ne treba ozbiljnu obnovu. _________ Na žalost, tvrtka koja je izvodila radove više ne postoji, ali kvaliteta je vidljiva i zbog nje nas zaobilaze - kažu nije dovoljno oštećena za obnovu uz "pomoćna sredstva".