U našoj redovitoj rubrici koju radimo u suradnji s grupom na Facebooku Zagreb kakav je bio nekada prisjetit ćemo se prve zagrebačke spikerice. S obzirom na to da je u nedjelju proslavljena 90. godišnjica Radio Zagreba, ali i 50. godišnjica Televizije Zagreb, opet prve u državi, imamo za to i sjajan povod.
Prve riječi koje su odjeknule zagrebačkim eterom, a navodno su se čule sve do Krašića, bile su “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb! Molimo sve koji nas čuju nek’ nam to pismeno ili telefonski jave”.
Tužno djetinjstvo
Izgovorila ih je u tadašnjim prostorijama radija na Markovu trgu 9 Božena Begović, kći našeg poznatog književnika Milana Begovića i pijanistice Paule Goršetić. Uslijedilo je to nakon što je skladatelj Krsto Odak na klaviru odsvirao “Lijepu našu”.
Nakon govora dr. Ive Sterna, vodećeg čovjeka novog radija, moglo se te večeri čuti ozbiljnu glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saënsa pa onda 15-minutne službene vijesti, da bi kraj emitiranja uslijedio nakon novoga sviranja hrvatske himne. Zanimljivo, nedugo nakon obljetnice toga prvog radija na Balkanu obilježavat će se i obljetnica smrti njegove prve spikerice, bilo je to 10. lipnja 1966.
A ta je prva spikerica imala doista neobičan i bogat život, od svjetala pozornice do siromaštva koje je graničilo s glađu. Povijesne je bilješke pamte kao glumicu, kazališnu djelatnicu, prevoditeljicu, prvu direktoricu Drame HNK i, naravno, spikericu. Od početka emitiranja Radio Zagreba Božena Begović je uz spikiranje recitirala poeziju, čitala ulomke iz romana i drugih proznih djela te uređivala i vodila prve emisije za djecu. Radiju, naime, nije bilo dopušteno baviti se vijestima osim onih koje bi u eter pročitali u novinama.
Zavirili smo u arhive i pronašli tekst objavljen u Studiju 1986. godine, upravo negdje oko ovih obljetnica. Stoji kako je djetinjstvo kćeri književnika i pijanistice zbog nesretnog braka roditelja bilo i prilično tužno. Poznato je njezino prijateljstvo s Miroslavom Krležom i Augustom Cesarcem. Krležinima je Boženin otac bio vjenčani kum, a upravo je Krležin utjecaj na Boženu bio i najjači, književno i politički. A dok je živio u Zagrebu, Ivan Goran Kovačić ponajviše se družio upravo s Boženom.
“Platila sam punu cijenu”
Za mnoge je spikerica, koja je bila i prva predsjednica Društva hrvatskih književnica, očito bila velika muza. Ipak, druženje s nekim od najvećih umova tog vremena nije Boženu Begović spasilo teškog života. Iako bi se olako pomislilo da prvi spiker prvog radija može biti jedino slavan, nije bilo baš tako. Upravo je to razdoblje od 1923. do 1939. godine za umjetnicu bilo iznimno teško. Zbog bolesti je morala napustiti glumu.
Zimu 1928. proživjela je bez posla, bolesna, bez drva, na temperaturama na kojima se smrzavala i voda u vrču. Istaknula je jednom kako je za pola svojega života platila punu cijenu, a iako je se rado sjećamo kao prve spikerice, rad na radiju bio je za nju samo prolazna epizoda, zadržala se ondje tek do 1927. godine.
