Bilo joj je samo pet godina kada je prvi puta nastupila u Hrvatskom narodnom kazalištu. Komade za nju pisali su i režirali hrvatski velikani. Lea Deutsch, miljenica Zagreba koju su zbog nevjerojatnog talenta prozvali hrvatskom Shirley Temple, u svojoj posljednjoj ulozi nastupila je 13. svibnja 1941. u predstavi Partija šaha koju je režirao Tito Strozzi. Ni mjesec dana kasnije, proglašena je Nezavisna država Hrvatska i uvedeni rasni zakoni pa joj je zbog židovskog porijekla bilo zabranjeno glumiti, odlaziti u kazalište, koristiti javni prijevoz, plivati u javnim bazenima, šetati zagrebačkim parkovima i polaziti nastavu.
Usprkos tome što su se za nju i njenu obitelj zalagali brojni ugledni Zagrepčani, među njima i glumica Nina Vavra-Bach, ravnatelj drame HNK Josip Bach, skladatelj Jakov Gotovac i Tonka Rukavina, predsjednica Društva Hrvatica“ Katarine grofice Zrinski“ u svibnju su 1943. prema naredbi Gestapa uhićeni i poslani u Auschwitz, a mala Lea umrla je u transportu. Imala je 16 godina.
Naklon žrtvi
Da se ono što je židovska djevojčica pretrpjela pod ustaškim režimom u Zagrebu nikada ne zaboravi, pred kućom u Gundulićevoj 29 gdje je živjela s obitelji u četvrtak je postavljen prvi od 20 Stolpersteina, kamenja spoticanja u čast nevinih žrtava holokausta. Njen kamen u beton su simbolički položile dvije djevojčice iz židovske Osnovne škole Hugo Kon, a događaju su prisustvovali zagrebački rabin dr. Kotel Da-Don, izraelski i njemački veleposlanici, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek te zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić-Vukičević.
Betonsko kamenje u obliku kocke s mjedenom pločom na vrhu postavlja se diljem Europe na kućnim adresama Židova, Roma, homoseksualaca i svih onih koji su smrtno stradali zbog suprotstavljanja nacizmu. Djelo su njemačkog umjetnika Guntera Demniga, a na svakom od njih nalaze se imena žrtve te podaci o njihovom rođenju i smrti. Cilj projekta je stradalnike u holokaustu vratiti kući i vratiti im identitet nakon što im je u logorima smrti oduzeta ljudskost i dodijeljen broj. Svaki je stolperstein ručni rad, jer su ubijeni žrtve industrije smrti.
Zagreb će tako nakon Rijeke postati drugi grad u Hrvatskoj koji će ih dobiti, a projekt je plod suradnje Centra za promicanje tolerancije i sjećanja na holokaust, Židovske vjerske zajednice u Hrvatskoj Bet Izrael, Ministarstva kulture i njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. Osim Lei, stolperstein će dokraja godine u užem centru Zagreba dobiti Miroslav Šalom Freiberger, prvi hrvatski nadrabin, Lavoslav Šik, suosnivača Hrvatskog novinarskog društva te još 17 stradalnika.
Holokaust na margini
-Išli smo na značajna imena za židovsku kulturu u Zagrebu, no željeli smo da bude i onih koji se ne nalaze u enciklopedijama. Izgubljen život, je izgubljen život, a ničija krv nije crvenija od krvi drugoga. Jedan mladi Nijemac rekao je da se čovjeku kada pogleda stolperstein, srce o njega sapliće dok čita ime žrtve, a kada se sagne da ga detaljnije prouči, istovremeno joj se i pokloni -govori nam Jasminka Domaš, glasnogovornica Bet Izraela koja naglašava edukativan karakter projekta.
-Zagreb je pun grafita mržnje pa želimo da ljudi osvijeste koliko je mali korak od govora mržnje do zločina - naglašava. Edukaciju o holokaustu već dugi niz godina provodi Festival tolerancije čija ravnateljica Nataša Popović otkriva da je u pripremi i vodič po lokacijama stolpersteina namijenjen učiteljima osnovnih i srednjih škola.
-Holokaust je u obrazovanom programu stavljen na marginu i ovisi o dobroj volji profesora. Festival tolerancije provodi edukacije o holokaustu od 2009. a kroz njih je prošlo više od 25.000 mladih. Primjerice, nakon svjedočanstva pokojnog Branka Lustiga koji ga je preživio, jedan mu se dječak došao ispričati jer je prije toga mislio da sve to nije stvarno - ispričala je Nataša Popović te najavila da je iduće godine u planu postavljanje stolpersteina za romske žrtve.
Podsjetimo, od 1941. kada se počelo provoditi Hitlerovo 'Konačno rješenje židovskog pitanja' pa do kraja rata u holokaustu je ubijeno oko 6 milijuna Židova, 5 milijuna Slavena, 2 milijuna Poljaka, 200.000 Roma, 250.000 psihičkih bolesnika i osoba s invaliditetom te 9 000 homoseksualaca. U Zagrebu je 1941. živjelo 12.000 Židova. Njih 85 posto nije živo dočekalo kraj rata, a znatan broj preživjelih nakon 1945. preselilo se u Izrael.
Na području Hrvatske prije rata je bilo oko 20000 Židova. Nakon rata ukupno oko 9000. Smanjenje oko 55 posto. U vrijeme Jugoslavije se dodatno smanjio broj Židova na 413 do 53'. To je smanjenje od 95%. Od komunista. A govorimo o holokaustu u NDH. I dvije zanimljivosti: 1. Primjećuje se da je od 16000 preživjelih Židova na području Jugoslavije 12000 ili najveći postotak upravo s područja NDH. 2. Srbija se za vrijeme rata proglasila Juden Frei. To su povijesne činjenice. Drugo je pitanje zašto se iznošenje istine naziva revizionizam.