Nitko nije nedodirljiv – zadnja je rečenica nepotpisanog pisma koje kruži internetom i koje je zgrozilo javnost, a u kojem se ističe 40 teških optužbi na račun gradskog skloništa za životinje Dumovec.
Nebriga o životinjama
Dijelovi pisma, poput onih o usmrćivanju štenaca odmah nakon dolaska u sklonište, nepropisnim eutanazijama i mučenju životinja ostavljajući ih gladnima, promrzlima i u vlastitim fekalijama, izazvali su zgražanje ljubitelja životinja jer je riječ o mjestu koje bi sudbinu neželjenih kućnih ljubimaca trebalo olakšati. Na račun zamjenice voditelja skloništa Tatjane Zajec iznesene su brojne optužbe, među kojima i ona da sustavno maltretira zaposlenike na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, ali i da u njezinoj odsutnosti neovlašteni djelatnici cijepe pse protiv bjesnoće.
Nakon objavljivanja pisma, sve se više javljaju osobe koje, iako u čudu što se netko usudio dirnuti u gradsko sklonište, žele podijeliti svoja negativna iskustva.
Tako je jedna djevojka s javnošću podijelila dio svog dnevnika koji je vodila dok je bila na praksi u Dumovcu. Ona želi ostati anonimna jer ju je strah reakcija iz škole i, kako kaže, okoline.
– Veterinar operira rotvajlericu uz izjave kako mu se gadi, boksove peru polijevajući i pse, pa su stalno mokri i imaju rane, neki se psi probude usred operacije i to vrištanje možete samo zamisliti. Voda im je prljava, a nismo vidjeli da ih hrane. Sjećam se stravično mršave šarplaninke – opisala je u pismu.
Sve to, međutim, prozvana zamjenica voditelja opovrgava te kaže da je riječ o – lažima i izmišljotinama.
Financira ih Grad
Iz Dumovca su potom poslali priopćenje za javnost u kojem sve negiraju, ali i dodaju da su protiv anonimnog autora pisma podnijeli kaznenu prijavu. Inače, sklonište se financira iz gradske blagajne te od donacija, a dobitnik je većeg broja domaćih i stranih nagrada.
Kao pravnik sugerirao bih Skloništu Dumovec da protiv novinarke Ivane Hanjš i nakladnika podnesu tužbe po najmanje dvije prave osnove: kršenje odredbi čl. 200. Kaznenog zakona i Zakona o medijima, a mislim da ima toga još. Silno me zanima kako će novinarka i nakladnik dokazati na sudu navode iz navodnog anonimnog pisma. A i inače, objavljivanje djelomičnih i integralnih verzija anonimnih dojava predstavlja novo dno dna hrvatskih medija. Pouzdano mi je poznato da ovakve tužbe koje je nemoguće izgubiti na sudu obožavaju mlađi odvjetnici: dobiješ značajnu medijsku pozornost i adekvatnu reklamu, stranka koja izgubi, a to su neminovno nakladnik i novinar plaćaju kompletne sudske troškove, a podjela utjerane novčane kazne po principu pola-pola može mu donijeti bar 50, 60 tisuća kuna.