Radnici na Jakuševcu: Većina naših kolega umire od karcinoma dišnih organa

19.06.2009.
u 22:50

Ne znamo kada je gore! Ako puše vjetar, smeće nam nosi u lice, ako ne puše, onda kamioni ispuhuju plinove, pada li kiša, tlo se odroni pa smrdi još više, zimi je hladno, smrad je manji, ali se nemamo gdje zagrijati, ljeti je pak pakleno vruće i smrdljivo. Nemamo nikakvog zaklona osim limene kućice u kojoj je trenutačno oko 40 stupnjeva – tako govore nadglednici istovara smeća na zagrebačkom deponiju Jakuševcu.

Na svom radnom mjestu, na pedeset metara nadmorske visine, na samom vrhu, kako ga u šali nazivaju, zagrebačkog Mount Everesta (na kojem su prije dva mjeseca istaknuli pronađenu hrvatsku zastavu!) od 6.30. do 14.30 sati svakodnevno istovare tristotinjak kamiona otpada.

Ne može u mirovinu
– Dječje pelene, higijenski ulošci, najgori otpad, sve što više ničemu ne služi to ide k nama. Nikad nismo pronašli išta što vrijedi, to se pokupi prije nego što dođe ovamo – govori Osman Hotić nezadovoljno odmahujući glavom.

Kao da rade na planini, kaže, bez igdje ičega! Prije je, nastavlja, bio strastven pušač, ali otkako su im prije nekoliko godina zbog plina zabranili da zimi lože vatru za ogrjev, ne smije više ni zapaliti. Ima 58 godina, a na vrhu deponija radi već 27 ljeta. Uvjeti su, kaže, sramotni. Na plaću od šest tisuća kuna dobivaju svega petstotinjak kuna beneficija.

– Oni koji odu u mirovinu ne žive dulje od godine dana, dotuče ih bolest, a obično se radi o karcinomu dišnih organa – pripovijeda nam Osman. Jednom od njegovih kolega, tvrdi, u pluća je ušlo olovo, a desetak dana nakon toga je preminuo. Tegobe na dišnim organima, dodaje, osjeća već sada. Htio bi u mirovinu, ali ne može dok ne navrši 65 godina života jer za njih nema beneficiranog radnog staža.

Dobio crveni vjetar
Njegov mlađi kolega Vitomir Matić (38), otac troje djece, na deponiju je zaradio crveni vjetar, infektivnu bolest kože i virusnu upalu očiju.

– Moram čuvati posao, ne mogu otići – ogorčen je Matić koji već sedmu godinu radi na Jakuševcu. Hotić i Matić s još šestoricom kolega nadglednika istovara jedini su koji cijelo radno vrijeme provode na “vrhu”, a pauzu od pola sata koriste samo za ručak i umivanje.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije