Jaknu objesite na štiklu, a ruke obrišete tetrapakom.
Već samim ulaskom u Snagu, ljubljanski ekvivalent našoj Čistoći, jasno je zašto je glavni grad Slovenije u prošloj godini proglašen najboljim u Europi po odvojenom skupljanju otpada. Ništa Slovenci ne bacaju, vidi se to po kantama za reciklažu koje su smještene na doslovce svakih pet metara u tvrtki, vješalicama za kapute koje su napravljene od peta cipela koje su nekoć služile za lude noćne provode, a i toaletnom papiru te ručnicima za ruke koji se rade od ambalaže iz koje se u Ljubljani nekoliko dana prije mlijeko ulijevalo u kave.
Više i ne znamo drukčije
– Ponosni smo, ali možemo i bolje – rečenica je to kojom nas je, na pragu Snage, dočekao Igor Petek, pomoćnik direktora tvrtke, šef sektora za prikupljanje otpada. Čak 66 posto otpadaka u Ljubljani prikupi se u startu u odvojene kante, dok je cilj da se taj postotak poveća za još barem 11 poena.
– Počeli smo 2002., i to postavljajući ekootoke na kojima smo smjestili kante za papir, staklo i plastiku. Četiri godine poslije počeli smo i sa spremnicima za biootpad – govori Petek, pa priznaje i prvi problem koji je tada počeo mučiti djelatnike Snage. Iako spremni za razne vrste otpada, otoci su bili natrpani smećem oko kanti. I oni su se, baš kao i u Zagrebu, borili s kradljivcima papira, ali, kaže, ne i s brojem odvoza.
– Praznili smo redovito, a i kad god bismo primijetili da su kante prepune. U konačnici, na otoke koji su se brzo punili dodali bismo još nekoliko kanti – vrlo jednostavno rješenje objašnjava Petek, koji je prije šest godina doveden u tvrtku upravo kako bi razradio sustav odvojenog prikupljanja otpada na kućnom pragu. Ono što će Zagreb, a i ostali hrvatski gradovi, spremni ili ne, morati raditi od veljače sljedeće godine.
– Nabavili smo kante i podijelili ih. Veći broj kanti po kućanstvu značio je automatski i manji broj odvoza jer za napuniti sve spremnike jednostavno je trebalo više vremena. Došli smo do toga da otpad odvozimo jednom u tri tjedna, svaka kuća ima spremnik za papir, plastiku, biootpad i miješani komunalni, a prosječnu uplatnicu pišemo na osam eura – ističe Petek, pa dodaje kako se Slovencima naplaćuje samo odvoz miješanog komunalnog i biootpada, a oni koji su zadužili najmanju kantu koju Snaga nudi, onu od 80 litara, ne plaćaju više od pet eura mjesečno. Kao i kod nas, i u Ljubljani se biralo između tih i kanti od 120 litara, a ni Slovenci smeće koje skupljaju po kućama ne važu. Nije ni potrebno, kažu, jer nakon što su svakom otpatku namijenili njegovu kantu, računi su se smanjili, nekima za gotovo četiri, a drugima za čak šest i pol eura. A time su, govore, i više nego zadovoljni.
– Drugačije sad i ne znamo – dok baca papir u jedan kontejner i priprema karticu za pristup onom u koji se stavlja biootpad objašnjava nam Tjaša iz centra Ljubljane. Da stotine različitih kanti ne bi smetale prolaznicima, Snaga se odlučila za podzemne kontejnere ispred stambenih zgrada, u koje papir, plastiku i staklo mogu odlagati svi, a za miješani komunalni i biootpad stanovnicima su podijeljeni svojevrsni ključevi kojima šest puta mjesečno mogu otključati poklopac spremnika.
– Mogu i češće, ali to će ih koštati dodatnih 1,2 eura – kaže pomoćnik direktora poduzeća u kojemu, za razliku od zagrebačke Čistoće u kojoj je više od 1500 zaposlenih, radi svega 400 ljudi. Sasvim dovoljno, kažu u Snazi, za oko 140.000 kućanstava i čiste slovenske ulice. Ali i za preradu otpada koji im svakodnevno stiže u Regionalni centar za gospodarenje otpadom koji su izgradili lani. Velebno zeleno-narančasto zdanje u jednom dijelu prerađuje miješani, u drugom biološki otpad, a kao rezultat Slovenci su dobili tek dva posto smeća koje moraju odložiti na deponij. Svemu se ostalom nađe nova namjena.
– Ni sami nismo vjerovali da će ljudi biti toliko zainteresirani za reciklažu. Primjerice, prije nekoliko tjedana objavili smo da dijelimo kompost. Mislili smo da nitko neće doći, a na kraju su ljudi s prikolicama stajali duž cijele ulice, podijelili smo u dva tjedna 700 tona komposta – govori Petek dok nas vodi po trgovini uz Snagu koja funkcionira kao svojevrsni second-hand. Nabaviti se ondje može luster za pet eura, cipele za dva, kožna jakna za 10 ili pak DVD player za sedam eura. A među nekadašnjim otpacima sjedi i majstor Dragan, koji stanovnicima Ljubljane besplatno popravlja male kućanske aparate.
Druga roka, super roba
– Ništa ne treba baciti. Ako se nešto pokvari, ljudi donesu prvo k meni, pa zajedno vidimo što možemo učiniti – ističe Dragan, koji također, naravno, i u svojoj kući reciklira. Na sve se čovjek navikne, kaže, pogotovo ako se netko potrudi objasniti mu zašto je to dobro.
A u Snazi se, dodaje, trude posebno. Snagazin je časopis koji dolazi na adresu Slovenaca i uči ih reciklaži, a između televizijskih programa vrte se spotovi koji govore o tome kako nijedan otpadak nije smeće. Jer, kako Slovenci kažu, “druga roka, super roba”.
Nije to tako teško ako nemaš Bandića da "Dela" nego se ozbiljno radi.