Derutni i desetljećima zapušteni kompleks Gredelja mogao bi postati novi centar Zagreba. Studija revitalizacije industrijskog kompleksa od 45 hektara, što odgovara veličini Čakovca ili dviju starih jezgri Dubrovnika, predstavljena je jučer u sklopu europske konferencije o arhitektonskim politikama Reuse Architecture, a temelji se na nizu radova koji su nastajali od 1995. godine naovamo.
Na studiji koju je lani pokrenula Europska banka za obnovu i razvoj timski su radili konzultanti PwC Advisory, arhitekti Studija 3LHD, Colliers International i odvjetničko društvo MS Partners. Napuštena industrogradnja omogućava prvo sustavno urbanističko planiranje, istaknuo je u uvodnom izlaganju Marko Dabrović, arhitekt studija 3LHD. Usporedio je problem Gredelja sa sličnim situacijama u Münchenu i Oslu, koji su svoje industrijske zone pretvorili u inkluzivne gradske prostore. Prikazan je i kratki film o mogućnostima prostora omeđenog Autobusnim i Glavnim kolodvorom te Branimirovom i Vukovarskom ulicom.
A tko bi to platio?
Revitalizaciju kompleksa Gredelja, ističe se u filmu, olakšava to što je čitav prostor u vlasništvu Grada Zagreba i Hrvatskih željeznica. U planu je tako, među ostalim, podizanje željezničke pruge i preseljenje Autobusnog kolodvora ispod parkirališta pokraj Paromlina koji bi bio prenamijenjen u knjižnicu. Time bi se, istaknuo je Dabrović, stvorilo prometno središte koje bi olakšalo tranzit putnika, ali i riješio urbanistički problem nepovezanosti zagrebačkog sjevera s jugom.
Planiraju se i brojni sadržaji namijenjeni svim stanovnicima metropole i stilovima života. Osim kompleksa stambenih zgrada, u Gredelj bi se preselili i objekti javne uprave. Ondje bi se mogla sagraditi dugo obećavana nova scena Hrvatskog narodnog kazališta, muzeji, škole, fakulteti, tržnica... Pazit će se da ne manjka ni zelenila pa su u planu brojni parkovi i trgovi, čime bi se produžila Lenuzijeva potkova. Namjera je očuvati postojeću industrijsku baštinu, ali i revitalizacijom podići vrijednost kompleksa, napomenuo je Dabrović.
– Mogući izvori financiranja su različiti. Sredstva iz EU fondova svakako su jedna od opcija, pogotovo za sadržaje javnog karaktera. Za dio poslovne i stambene namjene bit će zainteresirani privatni investitori. Relokacijom dijela državne uprave iz starih, energetski neučinkovitih zgrada ostvarile bi se i znatne uštede – kazao je Dabrović te dodao kako bi čitav projekt imao povoljan utjecaj na BDP.
U skladu sa zelenim planom
Slični projekti u Europskoj uniji završe se u roku od 10 do 20 godina, naveo je arhitekt. U slučaju Gredelja, rekao je, revitalizacija bi trajala od 10 do 15 godina.
– Studija predviđa realizaciju u fazama. Dio zone na kojem Hrvatske željeznice nemaju važnu infrastrukturu mogao bi se početi revitalizirati već sada kako bi se riješilo stambeno pitanje stanovnika centra koji su najviše pogođeni potresom – kazao je Dabrović.
Projekte koji poput ove studije razmatraju ponovnu upotrebu prostora na energetski učinkovit način usklađen s europskim zelenim planom podržava i EU inicijativa Novi europski Bauhaus. Zbog toga se konferencija Reuse architecture održala u prostoru nekadašnjeg kina Uranija na Kvatriću, koje danas ima novu namjenu.
– Ovaj je projekt stoga potrebno planirati dugoročno, društveno odgovorno i socijalno osviješteno – zaključio je Dabrović. •
Željeznicu treba spustiti ISPOD zemlje, a ne podići! Pa tko bi normalan pio kavu, a da mu vlakovi tutnje iznad glave??? Samo sirotinja stanuje uz željezničku prugu. A da ne govorimo o tome koliko bi se DODATNOG prostora dobilo kad bi se pruga spustila ispod zemlje.