Fascinacija torbicama ovu je Samoborku držala od tinejdžerskih dana.
Nikad ih nije bilo dosta. Onda je shvatila da ih može i sama šivati. Nakon završene srednje ekonomske škole upisala je krojački tečaj. I počela s vlastitom miniproizvodnjom.
Direktna prodaja
Tada je radila običan uredski posao, jurila doma nakon radnog vremena kako bi se usavršavala u šivanju. S vremenom je tvrtka u kojoj je radila propala, a šivanje torbica postalo je posao kojim se prehranjuje. Sedam godina poslije rezultiralo je to sasvim drugačijim samoborskim suvenirom. Snježana Sirovica u sklopu svog brenda Sartess torbice osmislila je one s motivima Samobora.
– Oduvijek su mi se sviđali i radovi ilustratorice Lane Hudine pa sam je zamolila da nacrta svoju verziju fašnika, Samoborčeka i kremšnite, kao simbola grada. Fotografirala sam i vlak koji stoji na ulazu u Samobor, a Lana ga je odlično prenijela na platno. Taj je motiv i najtraženiji – rekla je Snježana Sirovica te dodala da su torbice nastajale mjesec i pol.
Najviše ih prodaje putem Facebook-stranice, a i Samoborci koji je znaju naručuju direktno od nje. Jedna je čak završila i u Splitu.
No izravna prodaja u galeriji u kojoj ih je izložila nije išla. Na polici su samoborske torbice koje prodajem po cijeni od 180 kuna, kaže Sirovica, bile gotovo godinu dana, a onda ih je uzela jer nije prodala – nijednu.
Bez sluha za dizajnere
– Općenito, Samobor nije grad za mlade dizajnere, kojih ima. Gotovo da nema mjesta i događanja na kojima možemo izložiti svoje radove. Samoborci se uglavnom fokusiraju na stare zanate, tradicionalne, a ni Turistička zajednica ni Grad nemaju sluha da nam pomognu – kaže Sirovica te dodaje kako je jednu torbicu donirala kao poklon na tomboli koja se ove godine održavala na glavnom samoborskom trgu u povodu podnevnog dočeka Nove godine.
U međuvremenu prodaje torbice koje nemaju veze sa Samoborom i od toga živi. Dnevni je boravak pretvorila u vlastitu radionicu, proda prosječno tridesetak torbica mjesečno, a one samoborske i tako je, kako kaže, napravila zbog vlastitog gušta.
Ljubav za modom bila je tolika da je s vremenom upisala i završila modni dizajn, a sada polazi studij kostimografije na jednom privatnom učilištu. A torbice prodaje kao dodatni posao uz studiranje. No kada bi njezinu torbicu prihvatili kao samoborski suvenir, čiju je ponudu htjela osvježiti, sreći joj ne bi bilo kraja.
