Povijest običaja, načina odijevanja, frizura, prometa grada, medija, glazbe, sporta, televizije, a sve u jednoj knjizi te ilustrirano s više od tisuću fotografija. Točno u podne, u muzeju Mimara, danas je održana promocija knjige Antuna Mateša „Šezdesete u Zagrebu“ u izdanju Večernjeg lista. Kako bi se prisjetilo života u, mnogi su istaknuli, najzanimljivijem desetljeću prošlog stoljeća, tražila se stolica više, a na promociju stigli su i brojni mlađi Zagrepčani koje je zanimalo na koji se način živjelo prije pedeset godina.
– Može se reći da smo mi, rođeni oko 1945. godine, prašna generacija. Hranili su nas jajima u prahu, mlijekom u prahu, a i Zagrebačke su ulice bile blatnjave i prašne – čitala je ulomke iz knjige voditeljica Sanja Doležal, dok su iz publike sugerirali kako su mnogi prodavači i domaćicama nudili „beloga praška“, preteču praška za pranje rublja. Popraćeno je to i u knjizi, nastavila je voditeljica, što je starije dame iz publike posebno obradovalo. Kupit će knjigu zasigurno, objasnile su, budući da su uživale biti, kako su objasnile, mlade i lijepe, baš kakve su bile u šezdesetima.
– Ova knjiga ima povijesnu i kulturnu vrijednost i to je jedan od razloga zašto sam odmah pristao da se objavi, čim je to predložio naš kolumnist Milan Ivkošić, autorov prijatelj. Drugi razlog je veliki broj fotografija, koje su me, kao urednika, oduševile – rekao je glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, dok je brojnost ilustracija objasnio Milan Ivkošić, rekavši kako njegov prijatelj fotografira baš sve, pa, primjerice, i kad odlaze na ribičiju u Liku, Antun Mateš čak nekoliko puta, i sa svih kuteva, zabilježi njihov ulov. Sam autor istaknuo je kako nije mogao dopustiti da šezdesete u Zagrebu ostanu nezabilježene.
– Ove godine moja generacija slavi pedeset godina mature. To me i potaknulo da napišem knjigu o najljepšem razdoblju u životu. Mislim da je svakome doba srednje škole i fakulteta najljepše, ali ovo su bile godine u kojima je biti đak i student bilo najljepše – rekao je Antun Mateš na čiju su promociju knjige stigla i brojna poznata lica koja su obilježila šezdesete godine. Željka Fattorini, Pero Zlatar, članovi glazbenih bendova Zlatni akordi, Bijele stijene, Lutke, Šigele, članovi tadašnjih zagrebačkih hrvačkih, rukometnih i vaterpolskih klubova, ali igrači legendarne postave Dinama koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova.
>>I taj diktator bio je na radnim akcijama sa zagrebačkim fakinima
>>Šezdesete u Zagrebu: Ovako je izgledalo okretište tramvaja kod Svetica i Ekonomskog fakulteta
Budemo vidjeli što je napravljeno.Ili će opet biti selektivno odabiranje pa će se dobiti dojam da šezdesetih nije bilo ništa drugo nego Dinamo,festivali i pop sastavi. Kao što je nedavno ispalo da početkom osamdesetih nije bilo ničeg osim novog vala i nestašica. Ako je već nešto napravljeno nadam se da neće biti faktografskih grešaka,krivih opisa i krivih datiranja-što je na žalost dosta često u tim prisjećanjima nostalgije. Autor je 1945. godište. Njemu su pogledi na šezdesete ipak nešto drugačiji nego meni koji sam desetak godina mlađi. Dok je on naganjao cure ja sam skupljao sličice iz Robot-adria od Koestlina. Svatko pamti šezdesete po nečem drugom.