Više od šest sati trajala je agonija 65-godišnjaka koji se u ponedjeljak izgubio na Medvednici. Tražeći gljive, odvojio se od supruge i izgubio je orijentaciju. Srećom, imao je mobitel, pa je uspio nazvati Hrvatsku gorsku službu za spašavanje (HGSS) koja je odmah organizirala potragu. Bila je izrazito teška s obzirom na to da je bio mrak i padala je kiša, a utrka s vremenom se vodila i zbog toga što je izgubljena osoba šećeraš. Potraga je na kraju je sretno završila, iako je muškarac pothlađen zbog višesatnog stajanja na kiši.
Lako se izgubiti
Iako, kada je riječ o aktivnostima HGSS-a većina prvo pomisli na spašavanje turista u japankama na Velebitu i Biokovu, Stanica u Zagrebu svakodnevno spašava ljude i na Medvednici. O njihovim intervencijama razgovarali smo sa spasiteljicom i tajnicom HGSS-a Zagreb Anom Bakšić.
– Ove smo godine imali već 123 akcije u kojima je spašeno 135 osoba, što znači da smo na terenu praktički svaki drugi dan – kaže Ana Bakšić, jedna od 79 članova HGSS-ove stanice Zagreb. Najviše posla uvjerljivo imaju na Medvednici, a pozivi uglavnom stižu kada se osobe izgube.
– To se zapravo dogodi puno lakše nego što se nekome čini. Sada je sezona branja gljiva i ljudi odlutaju sa staze, gledaju u pod i za pet minuta ne znaju gdje su – objašnjava Bakšić te dodaje kako je u tom trenutku od životne važnosti imati uz sebe napunjeni mobitel. Najbolje je imati pametni telefon jer je onda moguće poslati svoje koordinate HGSS-u.
– Čak i ako mobitel nema GPS, kao što je bio slučaj prošlog ponedjeljka, osoba nam svejedno može pomoći opisujući nam mjesto gdje se nalazi – ističe spasiteljica s više od 20 godina iskustva te dodaje kako je sreća i spasitelja i unesrećenih neopisiva, jednom kada ih pronađu. Potraga u prosjeku traje od 12 sati pa do tri dana. A nekad i dulje.
– Ne završi svaka potraga sretno. Nalazili smo i poginule, a bilo je čak i pronalazaka ljudskih kostiju. Uglavnom je riječ o ljudima koji su živjeli sami i bez pratnje su i otišli u planinu, što je jako opasno. I nitko nije ni znao da su nestali – kaže te dodaje kako je posebno teško i stresno tražiti djecu. Srećom, u posljednje vrijeme nije bilo takvih slučajeva, a zadnje čega se sjeća je slučaj kada je dvoje djece otišlo u šumu na Medvednicu kako bi se igrali “Indiane Jonesa”.
Padovi, uganuća i lomovi
Ozljede su drugi najčešći razlog izlaska HGSS-a na teren, a najrizičnija skupina su srčani bolesnici te planinari u neadekvatnoj odjeći i bez opreme. Ne penju se baš u japankama, ali se zato zapute na brdo u ravnim tenisicama i cipelama, pa su česti padovi, odnosno lomovi i uganuća. Tu su i biciklisti te motociklisti koji se spuštaju niz brdo.
– Imali smo primjere od loma obje potkoljenice do loma vratne kralježnice kada je osoba ostala paralizirana. To su jako teški trenuci – prepričava Ana Bakšić.
Pa kaj niste culi za igri skrivaca.!