Ako nemamo pravo biti u hostelu, pomirit ćemo se s time, ali nije način da nam netko da rok od 48 sati u kojemu se moramo iseliti i to bez ikakvog objašnjenja. Govori nam to samohrana majka Silvija Bedeničar koja posljednji tri godine s maloljetnim sinom živi u Hostelu Arena, s obzirom na to da im je dom na Kozjaku uništio razorni zagrebački potres.
Iako je obnova u njihovom slučaju skoro došla do kraja, ostala je u šoku kada su prije mjesec dana počele stizati obavijesti kako će neki od stotinjak stanara, koji su u potresu izgubili krov nad glavom, morati iseliti iz hostela. Prvi poziv stigao je od izvjesne gospođe iz resornog Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
-Sjećam se da je bio četvrtak navečer kada me je nazvala. Rekla mi je da Ministarstvo prestaje financirati naš boravak u hostelu jer su potrošena sredstva osigurana iz Europske unije. Tražila sam neko objašnjenje, zašto moramo ispaštati, kada se točno moramo iseliti, ali gospođa je bila izuzetno neljubazna i na ništa mi nije odgovorila-prisjeća se Bedeničar. O svemu su čitavo vrijeme obaviještavani telefonski. Nitko ih nije došao posjetiti, organizira s njima sastanak, a kamo li dao nekakvo napismeno obrazloženje za situaciju.
>>VEZANI ČLANCI:
A onda je jutros dobila konačni poziv da se u roku od 48 sati ona i sin moraju iseliti. Dakle, do ponedjeljka u 12 sati bit će, praktički, na ulici jer iako se obnova kući približava kraju, još uvijek nemaju ugrađeno centralno grijanje.
-Rečeno nam je da će od idućeg tjedna u restoranu dežurati zaštitar i da ondje više nećemo moći jesti. Ovo je toliko nehuman način i to prema svima nama koji smo proživjeli pakao nakon potresa. Ako je netko odlučio da više ne možemo biti ovdje, neka tako i bude, ali kako nas možete izbacivati tako, maltene preko noći i bez ikakvog validnog objašnjenja. Ljudi će završiti na ulici- govori nam Bedeničar. Da stvar bude još gora, njezina obitelj nije jedina koju čeka ovakav scenarij, jer među stanovnicima hostela ima umirovljenika i roditelja s malom djecu koji nisu uspjeli dobiti gradske stanove.
A Bedeničar j razočarana je jer ni od Grada, ni od Ministarstva, kako tvrdi, nisu dobivali nikakve informacije ili obavijesti da bi se ovako nešto moglo dogoditi, a sad su odjednom brojni stanovnici hostela dovedeni do pozicije gdje im se, praktički, izmiče tlo pod nogama.
O situaciju u Hostelu Arena pitali smo i Grad i Ministarstvo. Kada odgovori pristignu, objavit ćemo ih na našem portalu Večernji.hr.
>>VIDEO: Policija organizirala prodaju predmeta kojima je istekao rok čuvanja
Nema druge nego spontano okupljanje svih izbačenih ispred ministarstva. Dogovor je bio da će biti smješteni u hostelu dok se potpuno ne obnove njihovi domovi. Za ove dvije godine moglo se u gradu izgraditi tisuću stanova.