Plaćali ste spomeničku rentu, a vaš se objekt ne nalazi u samom središtu grada? Prema gradskoj odluci taj novac nećete ni moći koristiti. Treću godinu zaredom za sredstva iz spomeničke rente mogu aplicirati samo građevine u zoni A, odnosno na Gornjem gradu i središnjem dijelu Donjega grada omeđenog Vlaškom ulicom do Bauerove na istoku, Vodnikovom na jugu i Kačićevom na zapadu. Prijave se svih ostalih objekata koji se nalaze izvan te zone ni ne razmatraju. Slučaj je to s ljetnikovcem, radom prvog dekana zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta Ede Šena iz 1912. godine, na adresi Tuškanac 40, koja se nalazi u zoni B.
Dvaput odbijen
– Prijavljivao sam se dvaput za korištenje sredstava spomeničke rente, 2009. i 2011. godine kako bismo obnovili pročelje kuće u kojoj živim, ali oba sam puta odbijen jer se moja prijavnica nije ni razmatrala. Svaki put morao sam naručiti novi troškovnik radova, tako da sam na kraju potrošio više od 14.000 kuna na prijavu – revoltiran je Zdenko Volner, vlasnik jednog od stanova u tuškanačkoj vili, dok je drugi stan u gradskom vlasništvu. Za obnovu vile na Tuškancu potrebna je suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode te se cijela obnova treba obaviti pod konzervatorskim nadzorom. I pročelnik Zavoda Silvije Novak potpisao je mišljenje u kojem se vila Ede Šena smatra arhitektonskim djelom visoke kvalitete, no spis uopće nije ni stigao na komisiju koja je dodjeljivala sredstva rente.
Prema riječima povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević, Tuškanac je najveći i najotmjeniji urbani projekt ikada realiziran u Zagrebu te je jasno da tu planiranu i sustavno uređivanu sredinu treba što bolje štititi kako bi očuvala svoj jedinstveni identitet, kao spoj prirode i grada i kao uzor obzirne urbanizacije.
– Tuškanac sadrži galeriju arhitektonskih djela najboljih i najvažnijih zagrebačkih arhitekata s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća – kaže Knežević.
Određeni prioriteti
U birokratskoj zavrzlami ipak su ove godine visoko na listi prioriteta dospjele dvije građevine koje ne pripadaju zoni A – vila na Gornjem Prekrižju i ljetnikovac u Babonićevoj ulici.
– Na listi prioriteta nalaze se i pojedinačna zaštićena kulturna dobra bez obzira na to nalaze li se unutar međa zaštite kulturno-povijesne cjeline, odnosno zona – objašnjava pročelnik Novak.
– S obzirom na znatan broj građevina, Grad određuje prioritete – kaže Novak. Postavlja se pitanje što je s ostalim građevinama zagrebačke povijesne cjeline i kada će njima biti omogućena obnova novcem koji uplaćuju građani na tim područjima, no iz Zavoda nisu na to odgovorili.
Spomenička renta najveća je pljačka (iako samo jedna od mnogih). Živite li sjeverno od Ilice, kuća vam je skoro po deaultu zaštićena, ne možete ni žlicu žbuke stavit na fasadu bez mišljenja konzervatora koja trebate platiti kao da im samoo vi dajete plaću, a jedino što možete dobiti su odbijenice - osim ako niste u rodu s ministrima ili Todorićima. Onda možete ishoditi zamjensku gradnju u 200% gabarita originalne građevine, ili potkrovnu etažu visine 12 metara i sl... Dokazi su vidljivi na terenu, samo bi inspekcije trebale prošetati i tražiti papire za nakaradne građevine na terenu, ali onda bi možda i zaslužilii svoju plaću!!!