Neiskvarena. Riječ je to kojom američka blogerica, novinarka i producentica Ashley Colburn voli opisivati Hrvatsku, kojoj se od 2009. godine vraća svako malo.
Proputovala je pedesetak zemalja svijeta, ali ni jedna je nije toliko fascinirala kao naša. Nedavno je posjetila i Zagrebačku županiju, a oduševila se našom Velikom Goricom i njezinom okolicom te selom Sveta Jana pored Jastrebarskog, posebice starim mlinom i djedicom koji melje brašno. Nekoliko je puta posjetila i Zagreb, a za dokumentarni film o Hrvatskoj “Wow!Croatia” dobila je i prestižnu američku nagradu Emmy. Nije ona jedina novinarka koja putem medijskih kanala radi izvrsnu promociju Zagreba i okolice. Nedavno je glavni grad posjetila ekipa britanskog “The Guardiana”, a odabrala je i najboljih deset mjesta u koja se obvezno mora otići na obrok. Mjesta koja se ne smiju zaobići preporučio je i New York Times, a nedavno je najpoznatiji svjetski vodič Lonely Planet hrvatsku metropolu proglasio odredištem broj jedan za posjet u 2017. godini. S obzirom na to da vodič ima više od deset milijuna online pratitelja i više od sto milijuna izdanja godišnje, ne treba posebno naglašavati koliko je ova preporuka bitna. No zašto su nam potrebni stranci da nam ukažu da živimo u prekrasnom gradu? Zbog čega se sami ne sjetimo otići na izlet u Turopolje, u posjet starorimskom gradu Andautoniji? Ili pješice odlučimo popeti se na Sljeme?
U brzini života često se ne stignemo okrenuti oko sebe i pogledati što to oduševljava one koji su ovdje tek u prolazu. Takvi tekstovi fino nas podsjete da ipak ponekad dignemo glavu od svakodnevice i sami postanemo turisti u vlastitom gradu. Jer stvarno imamo što pokazati, a i vidjeti uvijek nešto novo. Neki kutak grada ili županije koji dosad nismo imali prilike obići. No unatoč lijepom krajoliku, ključ svega su – ljudi. I to je ono što strance vraća natrag. Toplina ljudi, dobrodošlica koju priredimo svakome strancu razlog je zašto se osjećaju posebno u baš svakome mjestu koje posjete.
Prekrasno, na samo 300-tinjak metara od najljepših fontana na svijetu postoje ruševine opasne za život i kuće koje nemaju vodu. Neopisivo, transparentno i vjerodostojno.