Podjela odgovornosti nije niti će ikada biti slučajna – a kod nas, svjedoči tome i posljednji primjer koji se odigrao u poznatoj robnoj kući Nama u Ilici, ta podjela odgovornosti služi tek za “jačanje mišića” nad djelatnicima.
Izuzetan je to alat voditeljima, šefovima, menadžerima i upravi raznih tvrtki, što privatnih što javnih, da se amnestiraju od odgovornosti i vješto, šefovski, zakamufliraju vlastitu nesposobnost za koju primaju plaću. Znatno veću od radničke. Daleko od pompe javnosti na listu srama – tamo kod Namina restorana – obješena su tako, posljednji je primjer, imena desetak djelatnika jednog Namina odjela – razlog je manjak u blagajni od tridesetak tisuća kuna.
Umjesto da uprava, kao i voditeljica odjela, otkriju svim pravnim i zakonskim alatima kradljivca u svojim redovima, koji očito voli zavući ruku u tuđi džep i prisvajati tuđe, svi oni idu linijom manjeg otpora – kažnjavanjem cijelog odjela. Ne samo s deset posto, koliko će timu uzimati na plaći iduća tri mjeseca, već i etiketom kradljivaca, teških lopova, prepuštajući ih tako osudi kolega s drugih odjela vješanjem liste na stup srama.
Zašto baš uvijek pristajemo na nametnutu tiraniju “jačih” – kad nas okradu mi otplaćujemo dugove iako u lopovluku uopće nismo sudjelovali, a lopov nam se uvijek negdje iz prikrajka smije?
Zašto uz listu srama na kojoj su imena cijelog odjela, pa i onih koji zasigurno nisu krivi, iza kojih su desetljeća rada, odgovorni voditelji i uprava nisu stavili listu vlastitih imena s jasnim priznanjem da su nesposobni riješiti problem koji imaju u vlastitoj kući? Odgovor je jednostavan – to ne radi nitko, ta nisu poludjeli da to prvi put učine baš oni.
I proći će još desetljeća dok netko ne polomi led pa se odluči na jedini ispravni potez – na priznanje i istinu jer to je jedini put.
Do tada će ceh nesposobnosti i loše organizacije, koju priznaje poslovotkinja odjela čiji je to ujedno posao, plaćati radnici.
Tristo kuna od tri tisuće kuna mjesečne plaće.•
"Odlično, svaka čast poslodavcu . Ugledao se na Linića i njegov stup srama". U normalnoj državi pošteni radnici i pokrenuli tužbu protiv dgovornih koji su ih neopravdano stavili na stup srama kao lop... ne i uživali svu moguću zaštitu, alištitu, ali u Hrvatskoj "šuti i plati tuđi lopovluk i nesposobnost , jer bog da radiš." Jadni naši radnici. Možda jedino radnici otvore širom oči i uši i sami uhvate uljeza. Kad sam radila " u jednom kafiću gdje smo svakodnevno pili kavu krala je nova". Brzo su je uhvatili jer među starima sve štimalo iz smjene u smjenu."