Ni uspješna karijera ni pozicija direktora nisu toliko obradovali roditelje Romana Gilga, koliko - studentski indeks pun “petica”.
– Doznali su nakon godinu dana, a sad me svako malo ispituju ‘Jesi naučio?!’. Neke se stvari ne mijenjaju – nasmijao se Roman, 42-godišnji direktor u Hewlett-Packardu, svjetski poznatoj IT tvrtki. I student.
Sa zrelošću se ne mijenja ni strah od ispita.
– Polagati ispit u školskoj klupi... Još me hvata ista panika kao u srednjoj! ‘Jel to dovoljno kaj znam, kaj ak se spetljam’ – iskren je.
Gilg je u tvrtki mjerodavan za 12 zemalja jugoistočne Europe u sektoru prodaje usluga. A sad upisuje i treću godinu studija marketinga i menadžmenta na Visokoj školi tržišnih komunikacija Agora. Čemu studiranje?
Već 20 godina radi u struci
– Radim u toj branši već 20 godina i odlično poznajem tehnološki aspekt tog posla. No, studij mi je već sada dao ‘širinu’ i mogućnost kontekstualizacije – kaže.
Ali nije ovo prvi put da sjedi u studentskim klupama. Davno je, kaže, bio student Ekonomije, a onda ga je vrbovao Apple...
– To je tada bila prilika koja se ne propušta. Uredi su im izgledali ‘zapadnjački’, kao da ste dobili posao u NASA-i – prisjeća se. Ne žali, jer to je, kaže, svakako bio “dobar start za karijeru”. No, u jednom je trenutku dosegao “plafon znanja” i počeo razmišljati o studiju... – Dugo sam tražio smisleni studentski program – zadovoljan je danas.
Da je upisao fakultet “lupilo” ga je kad je u ruke primio svoj novi indeks. Šok!
– Sjećam se svojeg prvog indeksa, bio sam još dijete. A ovdje je na slici neki čovjek s kravatom! – smije se. Nadalje, taj je indeks bio prazan. Što sada? – Mislio sam si, ‘majko moja, tko će to popunit...’. Činilo mi se strašno daleko, gotovo nemoguće – kaže odlikaš.
Pribojao se i godina koje slijede. – Tri godine... Ajme, koliko to traje – mislio si je Roman, što su te godine u usporedbi sa sljedećih 25, koliko će još raditi.
Država o starijima ne brine
Do mirovine je, dakle, još mnogo ljeta... Tako se prodekan Visoke škole za informacijske tehnologije Milorad Nikitović prisjeća i svojeg najstarijeg studenta.
– Bio je stariji od 50 godina – oduševljen je Nikitović, a, kaže, stariji su studenti čak bolji od onih mlađih: – Nisu ‘klimači’ – oni koji samo glume da slušaju. Stariji studiranju pristupaju ozbiljnije. Studenata starijih od 30 godina nema na državnim sveučilištima (čine tek 1 posto), jer za taj model studiranja nemaju - vremena.
– To su najzaposleniji ljudi na svijetu – započeo je dekan Vsitea Mihael Buković pa nastavio: – Kad upišu, upozorimo ih da će sljedećih šest mjeseci nakon posla svaku večer dolaziti na predavanja – divi im se Buković, ali i žali što se nitko o njima uopće ne brine.
– Lobirali smo kod banaka da i starijima omoguće studentske kredite. Kasnije su i same prepoznale trend.
Interesantna prica, covjek kaze on sve zna o tehnologiji, medutim njegova sefa ne zanima njegovo znanje vec kako ce on prodavati po svojoj zemlji ono sto mu sef naredi. Mentalitet roba, mi ne pravimo svoje znanje i tehnologiju, vec nam neki tamo sefovi iz bijelog svijeta nareduju kako prodati njihove stvari. Bill Gates je rekao, business is easy, tehnologija je ono sto me ocarava i gura naprijed. Strucnjak za marketing i tehnologija nemaju veze