Sesvete, Dubrava, Maksimir, Dubec, Peščenica...Treći dio serijala u kojem obilazimo gradske četvrti kako bismo u inspekciji (ne)uredne metropole provjerili kakva je situacija s travom, granjem, smećem, rupama na cesti i ostalim problemima kvartova, zagrebačkom obilaznicom odveo nas je na istok. Put od Dugog Sela prema Sesvetama popločen je betonskim pločama, a ondje gdje se nalazi asfalt više djeluje kao da je ispao iz kamiona nego da ga je netko planski stavljao pa je idealan za testiranje ovjesa ili uklanjanje bubrežnih kamenaca vozačima i putnicima. Za prolaznike i nekoliko tisuća stanovnika buka s ceste koja zvuči kao topot konja postala pak je “soundtrack” na koji su, kažu nam, oguglali, a više im smeta to što nemaju prikladan nogostup, već hodaju po prašini ili blatu, ovisno o količini oborine. Ali ni to nije cijela priča.
Plavi se malo više od pola kante
– Uza sve probleme s kojima se suočavamo, naši susjedi koji žive u naseljima na povišenom, u 2023. godini u Zagrebu doslovno nemaju vode. Cijevi postoje, ali su nikakve, baš kao i pritisak koji ne postoji. U prizemlju sretnici još i mogu nakapati nešto, ali na tuš mogu zaboraviti – govori Ivan Ciković iz Mjesnog odbora Kraljevečki Novaki dok stojimo pokraj autocisterne koja je zbog još jednog puknuća cijevi u trenutku dok razgovaramo jedini izvor pitke vode stanovnicima udaljenima pola sata od Trga bana Josipa Jelačića. Nepokošena trava, granje i smeće o kojima smo pisali u prethodnim nastavcima serijala, ovdašnjim stanovnicima nisu najveći problem. Vožnju istokom grada nastavljamo do naselja Iver. Zgrade podignute prije 15 godina su uredne, a ispred njih su još tada postavljeni boksevi koje je u međuvremenu obgrlio bršljan pa sve ima zeleni štih. Trava je pokošena, a na srpanjsku oluju podsjećaju sada već suhe grane na hrpi. – Nemam posebnih zamjerki. Slabo se kosi, sad raste i ambrozija, ali valjda fali radnika, kao i svugdje – kaže jedan od rijetkih prolaznika.
U centru Sesveta je prometno, a i ondje se uklanjaju posljedice nevremena. Najviše radnika zatječemo kod tamošnje gimnazije. Školska godina počinje u ponedjeljak pa se sanacija oštećenog krova mora zgotoviti čim prije. Pred crkvom u središtu naselja široki balvan usamljeno stoji poput spomenika nezapamćenoj oluji te čeka da dođe na red. – Zadnjih nekoliko dana je situacija bolja, većinu su granja skupili na hrpice i pokosili, još samo sad da to odvezu – govori umirovljenica Barica.
Nailazimo na gradilište na kojemu se punom parom kopa na prvoj fazi produžetka Branimirove. Rok je krajem jeseni, a Sesvećani svoju obilaznicu čekaju desetljećima pa vremena za odugovlačenje nema. Neboderi se naziru kako stižemo u Dubec, a prizor na okretištu, tik uz tržnicu, i od najsmirenijih bi izvukao psovku. Na otoku sa šest podzemnih spremnika za razvrstavanje otpada nalazi ih se pet, a nepoznati počinitelj ili više njih pobacao je otpad na sve strane, samo ne u kontejnere. – Strašno, nemam riječ. Živim u ulici stotinjak metara dalje i nama rade iste stvari. Dovezu se i istovaruju smeće, sve porazbacaju. To je nekulturno i neprimjereno – ocjenjuje ljutita susjeda. – Samo je pitanje vremena kada će se početi zaraze širiti – nadovezuje se druga. Od gradskih vlasti traže strože sankcije za nemarne pojedince. Dubrava je, kazao je proljetos gradonačelnik Tomislav Tomašević, prvak u korištenju plavih vrećica i razvrstavanju. – To je tako jer smo u obiteljskim kućama i, ako ih ne koristimo, nama će najlakše zalijepiti kaznu – govori nam jedan od stanovnika pa dodaje kako u zgradama sve manje ljudi kupuje plave vrećice. Nije nam teško, virimo u spremnike za otpad uz Aveniju Dubrava i ne zatječemo bajno stanje, po slobodnoj procjeni plavi se u prosjeku malo više od pola kante.
Brujanje kosilica na Ravnicama
Avenijom stižemo do Maksimira, u kojem još leže brojna porušena stabla. Situacija je bolja na Ravnicama, odakle dopire zvuk brujanja kosilica. Pojavile su se posljednjih dana, govore nam, i na Peščenici, iako bi igra u nekim parkovima obraslima travom i žbunjem bila primjerenija Indiani Jonesu i Tarzanu. No nisu sve površine gradske, upozoravaju sa Starčevićeva trga, tek ih je oko pedeset posto u njihovoj nadležnosti pa je tako za savanu na mjestima uz željeznicu u Branimirovoj odgovoran HŽ. Ali sugovornike koje smo sreli u 50 kilometara dugoj inspekciji istoka grada ne zanima kako se zovu odgovorni, nego što (ne) čine...
Dojdite pogledati ceste v Bistri