Najpoznatije su ptice selice, teže tek oko 20 grama, a mogu preletjeti i više od 5000 kilometara. Gnijezda obično grade s vanjske strane stambenih objekata, ispod nadstrešnica, krovova ili balkona, a oduvijek zadivljuju time što su sposobne pronaći svoj stari dom nakon što se vrate s juga. Prema nekim vjerovanjima, donose sreću obiteljima kod kojih se nastanjuju, a stara su seoska dvorišta jednostavno nezamisliva bez njihova pjeva.
Pametne su i uvijek u paru
No, tako je, govori nam glavna tajnica i trenerica Mirjana Renard, i u Konjičkom klubu Hiperion u Maksimiru, u Ulici Fakultetskog dobra 7/2, jer se na toj adresi krije najveća kolonija lastavica u Zagrebu. U prostorima kluba, dodaje, trenutačno je 26 gnijezda, a iako se točan broj ptica ne zna, procjenjuje se da ih je oko 200.
– Računamo ovako: u svakom gnijezdu je jedan par, dakle, 26 puta dva, a kako lastavice imaju po pet do sedam ptića u sezoni, dolazimo do broja od oko 200 primjeraka – objašnjava trenerica. S vremenom je opazila kako se često znaju skupljati po žicama na "sastancima" pa pjevati, komunicirati i raspravljati. Jako su zanimljive, ističe, a najfascinantnije joj je to što se uvijek drže u parovima. A bez obzira na to što nisu baš najuredniji podstanari pa se, dijelom i zbog njih, staje moraju svakodnevno čistiti, lastavice konjičkom klubu, napominje, puno pomažu.
VEZANI ČLANCI:
– Hrane se insektima pa vam ne trebaju kemikalije da ih se riješite kada u štali imate lastavice. Ljeti cijelo vrijeme zuje oko nas, a kada krajem devetog mjeseca odu na jug, u štalama opet bude jako puno muha – kaže M. Renard. U lov, dodaje, idu rano ujutro, tijekom hranjenja konja pjevaju, preko dana grade gnijezda, a navečer, kada počinje trening, lete uz grivate kopitare kako bi otjerale insekte koji im smetaju. – Konji ih se uopće ne boje. Nevjerojatno kakav je to suživot, štala bi bila pusta bez lastavica – ističe.
A kako su se sprijateljile s konjima, tako su lastavice našle zajednički jezik i s trenericom. Vjeruju joj pa često znaju poslati signale da im treba pomoć.
– Pametne su one. Znalo se dogoditi da mi dođu na jahalište jer im je ptić pao iz gnijezda kako bih im pomogla. Hodala bih za njima, a one bi me dovele točno do tog mjesta. Još zanimljivije je to što bi mi konj pokazivao na nemoćnog ptića, a ni u jednom trenutku ga ne bi povrijedio ili pogazio – prepričava M. Renard.
Kada shvate da mogu računati na vas, napominje, lastavice postaju i pravi prijatelji pa ekipa iz konjičkog kluba nikada neće zaboraviti kako su se brinule kada je njihova najstarija kobila Bela, koja ima čak 25 godina, bila loše zbog zdravstvenih problema. – Nismo znali što će se dogoditi. Bila je baš jako bolesna, a na cijev iznad nje doletjelo je tridesetak lastavica. Sve su s nama i veterinarom gledale što će biti s njom – prisjećaju se.
Zadnje gnijezdo koje su lastavice sagradile nalazi se upravo u staji u kojoj je Bela, koja je podignuta prije četiri mjeseca. Dok su gradili objekt, ptice su uređivale gnijezdo, a za većinu njihovih nastambi zaslužan je mužjak kojega zovu Pero. Izgubio je svoju ženku pa nije ni s kim u paru, a cijelo vrijeme gradi. Ove se godine, kaže nam M. Renard, ponovno vratio. – Lastavice imaju rep s dva pera, a Peri je jedno oštećeno, po tome smo ga zapamtili – objašnjava.
Brojne medalje u četiri desetljeća
Hiperion, spomenimo, postoji čak četiri desetljeća i jedan je od najstarijih konjičkih klubova u metropoli. U njemu je 20 konja, djecu podučavaju jahanju od najranije dobi, a usto je centar za hipoterapiju te punkt za edukaciju studenata veterine i agronomije. Nalazi se na nevjerojatnoj lokaciji, u istočnom dijelu parka Maksimir, a iako je malen, ima veliku važnost za Zagreb.
– Naš je klub dokazao i da se sportski konj može uzgojiti u Hrvatskoj i da dijete koje ovdje trenira može i doći na internacionalnu razinu – ističe Mirjana Renard. O tome svjedoče i brojna priznanja, gotovo da nema prvenstva s kojega se jahači Hiperiona ne vraćaju s medaljom, a ekipa priznaje da ni sama ne zna koliko ih je točno klub osvojio.
