Kroz dim cigare samo su se nazirale zabrinute obrve likovnjaka koji su raspravljali o bojama, platnima, kistovima i djelima. Sve to nije moglo proći bez šalice kave pa su prizori poput ovoga, prepričavaju Zagrepčani, bili svakodnevica nekadašnje kavane Medulić na križanju istoimene ulice s Ilicom. Prepoznata prvo kao mjesto na kojem su se okupljali uglavnom likovnjaci, i to već od 1748., lokacija na kojoj je 60-ih godina 20. stoljeća utemeljeno kazalište Jazavac, današnji Kerempuh, ali i adresa na kojoj su se pekle prve pizze u gradu. Prostor kavane Medulić, nakon svega, uskoro bi trebao postati – drogerija dm.
– Pazeći na zadržavanje autentičnih zaštićenih elemenata od povijesnog značaja, u prostoru nekadašnje kavane adaptirali bismo i otvorili dm prodavaonicu u sklopu koje bismo zadržali i neke od usluga poput posluživanja napitaka – objasnio je Branko Zvonarić, član uprave dm-a. Pretvaranje kavane u trgovinu iznenadilo je jučer Zagrepčane u centru grada, ali ne i arhitekta Renea Lisca, predsjednika Društva arhitekata Zagreb.
– Ovo nije nova pojava. Ne znači da mi je draga, ali je realna. Fenomen koji se događa s takvim "kultnim" prostorima logičan je, prostor se prepušta onima koji ga financijski mogu koristiti – objasnio je Lisac te dodao kako model kavana u Zagrebu nije zastario. Kako je objasnio, Zagrepčani vole ispijati kave i sigurno bi to radili i u kavanama kakve su bile nekad. A sudeći po sjećanjima starijih Zagrepčana, bile su "fenomenalne".
– Bilo je kave, ali mogla se popiti i čokolada. Mi djevojke išle smo da sretnemo momke. Znali smo da će u Medulićevoj uvijek biti sadržaja – kazala je umirovljenica Lejla Bukša koja, kako je objasnila, protiv trgovine nema ništa, ali ipak bi voljela da je u kavani neki drugi sadržaj. Manji bistro kao ideju predložio je umirovljenik Denis Magdalenc, koji se sjetio mladenačkih dana u Medulićevoj.
– Gradska, Corso i Medulić bile su mi najdraže kavane – rekao je Magdalenc, koji trenutačno, kako je objasnio, ne obilazi nijedan kafić. Iako, priznaje, rado bi popio jednu u prostoru koji bi se uredio po uzoru na nekadašnja omiljena okupljališta u gradu.
Ma tko pita zagrebcane za misljenje? Pa mogli bi i malu fontanicu napravit a kaj moremo sami smo si krivi