Bijela Lacoste košulja izvučena je iz hlača. Za vratom mu krunica, a prvih nekoliko gumba više nema. Njegova gola prsa i podignute ruke dio su performansa u centru grada, tamo iza Cibonina tornja, u dvorišnoj zgradi narodnjačkog kluba. Diamond!
Boca za zagrijavanje
Mjesto za zlatnu mladež, očajnu "starudiju" i sve ostale.
– Bocu crnog vina i Jacky – naručuje. Mladić s navršene 24 godine, škicnuli smo - pristojno teške novčarke, budući je ekonomist. Posao već ima, sreća je što je tata platio studij na privatnom fakultetu, kaže. Zapravo, sreća je što je mami za taj iznos koji je tata dao svome plavokosom sinu odobren kredit. Zamisli se čovjek, dok ga gleda onako "razvaljenog" kako se izvija uz stihove "Meni, srećo, trebaš ti, dukati su prokleti".
Majka plavokosog Josipa mora da je ponosna - na faksu 'čisti' godinu za godinom, među najboljima je u poduzetništvu, knjigovodstvu i statistici. Prosjek - čista četvorka. Zaposlen je u tvrtki koja se bavi malo i veleprodajom. Za radnog vremena zaradi četiri tisuće kuna. To potroši u društvu, roditelji se brinu za životno, a on pak samo za svoju dušu. A dio "duše" su narodnjaci.
– Kako misliš dio duše? – pitam nadglasavajući se s duetom Saše Matića i Radmile Majstorović.
– Moraš slušati riječi pjesama. To su životne, iskrene situacije s kojima se većina nas može poistovjetiti. Narodnjak je jedina glazba na koju se opustiš, to je glazba zbog koje plačeš... Slušaj – kaže. Slušam i čekam hoće li se što dogoditi s mojom dušom dok iz zvučnika trešti "Mešaj, mala, mešaj svaku noć do zore, penji se, penji na stol"... Ništa.
– Uz ove pjesme se opuštam, punim baterije. Nekad znam i učiti – kaže Josip, koji je zajedno s društvom te večeri u klubu ostavio mjesečnu plaću čistačice. Nije jedini - uglavnom se naručuju boce čija cijena doseže i 800 kuna. A jedna boca tek je zagrijavanje. Nije mu teško pričati o sebi, knjigama, ispitima, ali kaže, frajeri se uz narodnu glazbu žele i dokazati..
Kako se dokazujete?
– Ženama. Žene koje slušaju narodnjake najljepše su... Pa čak ako i nisi neki fan narodne glazbe doći ćeš ovamo zbog guzica i sisa – zaključuje kao pravo narodnjačko muško. Hvalospjeve o samoj sebi sročila je u pušačkom dijelu Sokola i učiteljica Andrea.
Svjetlucavo i dekolte
– Najbolje je na fajruntu kad oderu po pravim cajkama – započinje priču. Ta učiteljica navečer odijene svjetlucave tajice, izbaci grudi i vrišti na melos pjesama koje joj diraju dušu. A duša joj ranjiva. Ostavljena je i, kaže, svaku tugu najbolje spere uz narodnjake... Sutra će ionako ustati i napraviti pripremu za svoje učenike...
A za šalterom banke bolje će raditi i Stjepan. Izdivljao se večeras. Kaže, ljubio je jednu malu plavu. "Zašto dugu crnu kosu plavo obojiii", trešti dok napuštamo Sokol u blizini HNK.
– Vidiš kako smo mi liberalni ljudi. Dajemo da punije operne dame viču s jedne, a mršavi balkanski bakalari s druge strane ulice – zaključuje u zoru prijateljica.
Vozimo kući i slušamo pjesme koje diraju dušu.
– Za Jamesa Blunta i ja bih otkopčala svoju košulju – zaključuje.
Ispravio bih se: zadnje smeće zadnjeg smeća. Na cajke treba propisat porez za kretene, kao i svima koji ih slušaju.