VIDEO Inspekcija pregledala sljemensku žičaru. Mogla bi se otvoriti za 20 dana, probijen rok koji je najavio Tomašević
Ako Državni inspektorat da zeleno svjetlo, preostaje samo da Grad Zagreb izda uporabnu dozvolu
Komentari 6
Sa 65 decibela pod prozorom išao bih do Strasbourga.
Državni inspektorat griješi u ovom slučaju. Zadaća je Državnog inspektorata nadzor nad provedbom propisa, a ne štititi privatne i eventualno koristoljubne interese pojedinih građana. Građani koji drže da će ih smetati buka od žičare, imaju mogućnost dokazivati to u sudskomm postupku. I tražiti naknadu štete. Nije u redu da se Državni inspektorat postavlja "a priori" na njihovu stranu. Ako atesti pokazuju da buka ne prelazi dopuštene granice, onda je to tako. A ako baš hoće neka Državni inspektorat naruči i plati drugo vještačenje. No, zbog čega bi to učinili?

Zagrebački Obrovac. Za one koji se sjećaju Jugoslavije.
Da je Bandić na vlasti i žičara još ne radi ovi bi mu kožu odrali, valjali se po Sljemenu u blatu i lupali loncima. A sad maca popapala jezik.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Dakle nisu urađene tehničke preinake kako bi se smanjila buka koja je štetna za zdravlje ljudi i po okoliš, već se povećala zakonski dozvoljena razina ubacivanjem riječi "žičara" u pravilnik. Tako se radilo i sa građevinskim zemljištima u slučajevima kada je zakon sprječavao beskonačnu betonizaciju. U početku je tajnica gradske skupštine, na svoju ruku, tako kažu političari, mijenjala zaključke skupštine i dala ih tako izmijenjene na objavu u gradskom glasilu. Kasnije niti to više nije trebalo već se odmah radila betonizacija kako je koji investitor dogovorio s Banidićem i njegovim stručnjacima. To se radi i danas, cijela već uređena naselje dobivaju nove zgradurine tamo gdje su bile livade ili parkovi pa čak i voćnjaci. Ulice postaju prenatrpane parkiranim automobilima jer nisu predviđena parkirna mjesta ili izgrađene garaže. Nekada široke dvosmjerne ulice postaju jednosmjerne kako bi se naguralo još automobila novodoseljenih u naselje koje je ograničenih kapaciteta. Nema više niti urbanog planiranja, struku se podcijenjuje i odbacuje pred navalom zainteresiranih građevinskih mešetara. Zagreb umire kao zeleni grad.