Desetljećima je, poput sad već uklonjenih dimnjaka na ciglani, svojevrstan zaštitni znak Črnomerca i zapadnog dijela grada. No, ne zbog svoje ljepote ili veličine, već dotrajalog i ružnog izgleda, koji se nije mijenjao od svečanog otvorenja sredinom osamdesetih prošlog stoljeća. Nadstrešnice su bile pune rupa, jednako kao i asfalt, a svuda su se mogli vidjeti hrđa i prljavština. No sve je to sad prošlost jer je autobusno i tramvajsko okretište na Črnkasu nakon više od 40 godina napokon dobilo novo ruho.
Vrijedilo je, baš je lijepo
Mjesecima su bageri rezali stare i postavljali nove slojeve asfalta, a oronule nadstrešnice konačno su uklonjene i zamijenjene novim, standardnim verzijama koje se mogu vidjeti bilo gdje u gradu. Terminal je zbog obnove koja je počela u studenom u više navrata morao biti zatvoren, a autobusna stajališta bila su u obližnjim ulicama, pa su putnici morali trčati s jedne na drugu lokaciju kako bi stigli na prijevoz do kuće ili posla. Ali nije važno, vrijedilo je, kažu nam oni, jer konačno su dobili okretište kakvo zaslužuju.
– Sad je sve lijepo i uredno, jako su dobro to uredili. Jest da smo to morali čekati toliko godina da smo svi dobili sijede, a radovi su trajali i mjesec dana dulje od obećanog roka, ali neka, gotovo je. Svaka im čast, premda su to mogli napraviti i skromnije – kaže Vlado Horčička, jedan od starosjedilaca u kvarta. Novi izgled sviđa se i prodavačima, koji su nakon privremenog premještaja zbog radova, na kraju ipak zadržali svoje stare pozicije tik uz izlazni peron tramvajskih putnika.
– Sad nam je ravnije za hodanje, ne moramo se više bojati da ćemo negdje zapeti nogom. A imamo i malo više mjesta za naše proizvode nego dosad – kažu supružnici Stoja i Radenko Grabovčić. Unatoč strahovanju nekih da će ih premjestiti drugdje, ostali su na svojim lokacijama, pa čak i prodavači koji svoju robu jeftino nude na kamenom zidiću uz terminal.
– Ma neka su i oni ovdje, to nas podsjeća na stari štih okretišta, kad je sve izgledalo kao da smo na Hreliću – komentira Mirela Kuzmić, još jedna od putnica. No, sve je najviše obradovalo postavljanje dvaju montažnih WC-a, koji su koštali 300 tisuća kuna, a postavljeni su na sjeveroistočnom i jugoistočnom kraju terminala.
– To smo najviše čekali. Napokon više nećemo trčati i moliti djelatnika kafića da nas pusti unutra kad nam je sila jer su Toi Toi kabine bile strašne – dodaje M. Kuzmić. A što je sve radovima obuhvaćeno? Kako nabrajaju u Gradskom uredu za mjesnu samoupravu, osim novih nadstrešnica, novog asfalta i WC-a, postavljeni su i podzemni spremnici za otpad te javni zdenac, a projekt obuhvaća spajanje cijelog područja na lokalnu kanalizacijsku i vodovodnu mrežu te zamjenu stare javne rasvjete LED varijantom. U Uredu za mjesnu samoupravu kažu da će radovi biti potpuno završeni idući tjedan te da stoje 10 milijuna kuna s PDV-om. A je li investicija vrijedila?
Razbacali su perone
– Meni se sviđa, a jesu li radovi obavljeni kvalitetno i vrijede li uloženog novca pokazat će vrijeme – diplomatski odgovor nudi putnica Sanja Demirović, no pita li se neke druge, moglo je to i bolje. Jedni imaju prigovore na sitnije stvari, poput novog rasporeda perona za koji kažu da je mogao biti bolje promišljen, a drugi se žale što pri izlasku iz autobusa nosom udaraju u novopostavljene kontejnere. Darko Klasić iz gradskog HSLS-a, koji je godinama kao skupštinski zastupnik tražio pokretanje tog projekta, rezultatom je, priznaje, pomalo razočaran.
– S obzirom na to da se radi o najvećoj investiciji na zapadu Zagreba, mislim da se za taj novac moglo bolje. Primjerice, nadstrešnice su mnogo manje od onih koje su bile i ispod njih može stati jedva desetak ljudi, a jedan peron nadstrešnicu ni nema. Osim toga, ostavili su iste kućice prodavača umjesto da su ih zamijenili novima i tipiziranima pa da nam tržnica oko okretišta izgleda pristojnije. Ukratko, radi se o šminkanju, a ne o temeljitoj obnovi, koje se moglo obaviti puno jeftinije nego što košta – nabraja Klasić koji je ipak, napominje, zadovoljan što stajalište na Črnomercu konačno više nije ruglo grada.
Tko je dozvolio onima da prodaju staru robu na zidiću i Romima kojih je puno okretište.Niti imaju fiskalne blagajne niti izdaju račune.Natstrešnice su premale,klupice preniske ,kao za djecu iz vrtića.