Običan dan - takav je barem trebao biti. Odigran u različitim godinama, različitim godišnjim dobima, a promijenio je sudbinu ljudi koji se tada nisu ni poznavali. Jedino zajedničko bila im je ZET-ova plava odora.
Vozač i vozačica zbog vandalizma i "loše" sudbine još danas se naježe kad se prisjete svoga dana "D".
Putnici nisu pomogli
Ježe se i trojica napadnutih ZET-ovih vozača koji su u prva tri mjeseca ove godine dobili batina.
Statistike već sada vrište - lani je tijekom čitave godine pretučen jedan vozač.
Te 1999. godine Dubravka Špoljarić imala je 29 godina i tri godine vozačkog staža. U prijepodnevnim satima na Trešnjevačkom placu zatvorila je vrata popularne trojke "Katice" i krenula. Stariji muškarac umjesto na stajalištu u „Katicu" je odlučio ući na semaforu. Pravila su Dubravki branila da otvori vrata. Dva udarca šakom po tramvaju bila su dovoljna.
–Kurvo sad ću ti ja pokazati! – zaurlao je.
Nije se ni snašla, već ju je presjekla bol u prsima. Uspjela se sklupčati, a njegove šake udarale su je po licu, vratu, leđima. Udarale su je po cijelome tijelu. Samo se srušila ispred aparata za karte. Putnici joj nisu pomogli.
– Dotrčao je kolega iz 12-ice koji je vozio iza mene. Shvatio je da se nešto događa jer nisam kretala, a stvorila se i kolona. Zgrabio ga je i odmaknuo od mene, ali ovaj se okomio i na njega – priča svoju životnu priču koja joj je odredila sudbinu i zbog koje joj je dijagnosticiran PTSP.
–Nisam u stanju raditi s ljudima – doda tiho. Ta se ekonomistica prekvalificirala u vozačicu jer posao nije mogla pronaći, a računi ne pitaju za profesiju. Na bolovanju je provela nekoliko mjeseci, a zatim je odlučila iznova pokušati. Mora raditi, sjest će ponovno u tramvaje broj 3, 5, 9, 11, 12 i 17 koje je vozila. Nekoliko godina nakon napada dogodio se sličan slučaj.
– Mlađi je muškarac štakama udarao po vjetrobranskom staklu. To me toliko paraliziralo da se nisam mogla ni pomaknuti – priča dalje. Šok i pretrpljeni strah na kraju su je stajali radnog mjesta – izgubila je licencu profesionalnog vozača. Sudsku je odštetu dobila, ali spor je trajao nevjerojatno dugo.
– Ne znam što je bilo s čovjekom koji me tukao. Nikad se nije pojavio na saslušanjima – kaže pognute glave. U ZET-u se nakon nemilih događaja morala izboriti za premještaj. Prebacili su je u prodavaonicu karata, zatim u kadrovsku službu.
"Ljudi zašto vičete?"
A kazna napadaču?
–Ne znam – odgovori i zašuti. Kazne su ionako nikakve. Za napadače najviše do tri godine zatvora.
Snježnu nedjelju kada ništa nije išlo po planu neće zaboraviti ni Dalibor Zagorac. Na Vukovarskoj, dok je vozio „Švabu", tramvaj broj 13, naletio je na pješakinju.
– Obuzela ma panika i strah. Živa si! – viknuo sam. Samo je kimnula glavom. Hitna ju je odvezla, policija napravila očevid, a za mene je uslijedio drugi šok. Napali su me putnici: Zašto ne krećemo? Koliko ćemo još čekati? Krenuo sam u vozilo, a sa strane je ostao otisak djevojčinih ruku. Uzeo sam bolovanje – sjeća se.
A zašto postoji SOS tipka na upravljačkom pultu kod vozača ? Za ukras, možda ? Vozači, kad vas napadnu, stisnite tu tipku i riješili ste time stvar - Policija će preuzeti ostalo ...