Sa zapadne strane Zagreba Britanac, a sa istočne Kvatrić. Ta su dva gradska trga godinama dominirala još od 19 stoljeća, svaki na svom kraju Zagreba.
A osnovni im je karakter, kazali su kasnije u Muzeju Grada Zagreba, da su to zapravo, trgovi-tržnice. Tržnica, koja je bila jedna od većih i važnijih gradskih tržnica, davala je Kvaternikovu trgu posebno obilježje, a 2001. premještena je na ugao Martićeve i Šubićeve. Smještaj trga na sjecištu magistralnih prometnica, upozorava na njegovo značenje. Osim toga, bila je to svojedobno i industrijska četvrt jer su u tom dijelu bile tvornice “Arko” te “Patria”, tvornica konjaka i finih likera.
Kako je nastao Kvatrić? Krajem 19. stoljeća, pišu Alen Žunić i Nikola Matuhina s Arhitektonskog fakulteta, formirana je gradska mitnica s većim praznim prostorom i okretištem konjskog tramvaja gdje Lenuci u regulatornim osnovama istočnog dijela grada (1905. i 1907.) predviđa uređenje četvrtastog trga.1 No, regulacijske crte obodne izgradnje utvrđene su tek na Heinzelovu planu-osnovi (1923.)2. Prva zgrada na južnom rubu bila je samostojeća zgrada kupališta (1928.), a većina stambeno-poslovnih četverokatnica po obodu trga gradi se pred Drugi svjetski rat (1939./40.)3. U to je vrijeme na trgu uređena tržnica4 s obodnim drvoredom jablana.
Koliko je Kvatrić bio značajan za Zagrepčane još prije više od 130 godina svjedoči činjenica da su prvi konjski tramvaji Zagrebu dovezao do tvornice konjaka na kraju Vlaške ulice, odmah nakon puštanja tramvaja u gradski promet. I dugo je to mjesto bilo društveno sjecište, sastajalište za okolne stanovnike. No to se promijenilo premještanjem Tržnce. Prostor je postao prazan, otužan, za neke pomalo "ubijen", a to se pokušalo riješiti njegovim uređenjem i rekonstrukcijom, kapitalnom gradskom investicijom vrijednom više od 250 milijuna kuna. Gornja ploha je potpuno uređena, a ispod se izgradila troetažna podszemna garaža, a arhitekt Miroslav Geng, autor idejnog rješenja Kvatrića, prostor je zamislio da bude središte kvartovskog života, mjesto za glazbene i kulturne živote, lokacija na kojoj će se stanovnici nastaviti okupljati i družiti.
I, zasigurno, Kvatrić je ostao prepoznatljivo mjesto i omiljeno nalazište lokalnog stanovništva, no postalo je i mjesto kroz koje ljudi samo prolaze, ali se ne zadržavaju. Važno je to prometno čvorište za istok grada, jer kraj njega prolaze sve tramvajske linije na putu za Maksimir, Dubravu i Dubec. Ali jedni koji će ondje sjediti više od 10 minuta oni su koji čekaju tramvaj ili su sjeli u slastičarnu na kolač ili kavu. I to je, više manje, to, pa je tako s godinama Kvatrić ostao jednako pust i prazan kao što je to bio prije 20 godina. Prostor se počeo posljednjih nekoliko godina revitalizirati ljetnim koncertima, no bez prevelikog uspjeha.
Jedan od kultnih mjesta na Kvatriću jest robna kuća "Nama", koja je bila "the" mjesto za kupovinu, a mnogi su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća veselili vožnjom njenim pokretnim stepenicama, koje su tad bila prava senzacija. Pored "Name" je zgrada koja je nekada bila javno kupalište.
a zašto bi se netko zadržao tamo, jedino ako će hraniti golubove starim kruhom? treba pitati arhitekta što je on tu zamislio.