Čim se spomene riječ “roda”, većini je ljudi prva asocijacija Čigoč. No selo roda ima i Zagrebačka županija, nalazi se u Pisarovini, a ime mu je Donja Kupčina. Na otprilike tisuću stanovnika dolazi stotinjak roda, a stanovnici su i više nego sretni što svoj život mogu dijeliti sa zanimljivim susjedima. Nikome ne smetaju, kažu, pobrinu se za sve štetočine, a dan bez njihova klepetanja bio bi pust.
Ove godine kasnile
– Ove godine već sam se pobojao da neće doći. Inače stižu već i prije travnja, a sad smo ih čekali sve do sredine svibnja – ispričao je Drago Mikan, kojem su rode savile gnijezdo na rasvjetnom stupu ispred kuće.
Poznaje ih već dobro jer dolaze petu godinu zaredom, a prošlu je zimu jedna i provela u njegovu svinjcu.
– Teodora je udario automobil kad je cijelo jato prelazilo cestu. Nije mogao poletjeti pa je ostao kod mene – sa smiješkom se prisjeća Mikan te dodaje kako se njegov rodan u svinjcu ponašao kao pravi gazda, u red dotjeravši sve životinje.
Nije, međutim, samo kod njega roda prezimila.
Ponestaje hrane
– Brinemo se o njima jer i one se brinu o nama. Ne boje nas se više i točno znaju da im ne želimo ništa loše, pa mi smo im i prijatelji i hranitelji i stanodavci, a često i liječnici – govori Franjica Koren dok pokazuje čak dva gnijezda roda na kući svoje kćeri te jedno na njenom sjeniku. Rode su je donijele, šali se, pa s njima mora i živjeti.
– Na kući u kojoj sam ja živjela kao djevojka 40 godina bilo je gnijezdo roda. Godinama bi dolazile iste, a nakon njih dolazili bi njihovi mladunci. Prije ih je bilo više, i po pet, šest, dok ih danas nema više od tri – kaže Koren.
– Nema toliko hrane i ako se izlegne i više ptića, roditelji ih jednostavno izbace iz gnijezda – objašnjava Martina Glasnović iz Javne ustanove Zeleni prsten u kojoj se vodi evidencija o rodama u Zagrebačkoj županiji.
>>Malena i Klepetan jedanaesti put donijeli mlade na svijet
