Treba održati riječ ako je i neprijatelju data. Spomenuta latinska izreka jasna je svuda, osim, čini se, u Gradu Zagrebu. Ondje je prevale preko usana reda radi, ubace u govor tek radi dobra efekta. Jer kako drukčije tumačiti gradonačelnikova obećanja koja Zagrepčani slušaju godinama, a nikada ne dočekaju? Dovoljan je posljednji primjer najavljenog kažnjavanja odgovornih za postavljanje terasa na Preradovićevu trgu.
Nema krivih
Dva termina za pronalaženje krivih dao je Bandić uvjeravajući građane da kazne slijede, oba dulja od vremena za izdane dozvole, a nijedan ispunjen. Nema imena odgovornih. Nema imena ni smijenjenih Bandićevih suradnika, kako je prije dva tjedna najavio. Baš tada na konferenciji za novinare govorio je da mu treba 14 dana da pronađe krivce, nedaj bože i kazni pogrešne djelatnike za dozvole Horvatinčićevim terasama. Rekao je i da će se za to vrijeme oprostiti od suradnika koji više ne mogu pratiti njegov ritam.
Sve pod tepih
Tresla se brda, rodio se miš. Ukratko, o terasama više nitko i ne zbori, pale su u zaborav, umorni Bandićevi suradnici izgleda su živnuli, a 14 dana prošlo je u ponedjeljak. No ako su gradski čelnici pod tepih gurnuli ono što su obećali, na tepih im to vade građani – oni nisu ni zaboravni ni nedosljedni.
I što su dobili? Odgovor koji je Bandić očigledno želio, ali nije mogao izgovoriti još prvi dan afere “Terase”. Taj je odgovor gradonačelnik dao Večernjakovim novinarima protekli vikend, na pitanje o odgovornosti na Preradovićevu trgu.
– Pa zar gradonačelnik nema važnijeg posla nego dopisivati se i obračunavati sa svojim službenicima. Recite mi koga sam u ovih 16,5 godina smijenio – kazao je gradonačelnik i završio priču o kaznama. Nažalost, Bandić nema važnijeg posla od izbora prije svega dobrog, kvalitetnog i stručnog suradnika. A takav mu je nužan.
Uostalom, što je važnije od dane riječi? U riječ gradonačelnika prije svega (ne)vjeruju birači.•
Taj Bandić stvarno više ne razlikuje istinu od laži jer svako toliko po portalima čitamo imena smijenjenih i novopostavljenih direktora zagrebačkih poduzeća u holdingu, a pritom se hvali kako ih je smijenio i postavio nove jer valjda želi dokazati javnosti koliko je sposoban u izboru direktora. O čemu taj lik priča? Pa dokle moramo to slušati? Jesmo li osuđeni trpjeti Bandića, dokle tako?