U podnožju zemljišta na Dubravkinom putu već neko vrijeme stoji nepomično. Potpuno “mrtav”, žuti bager kao da čeka ponovni početak radova koji su stali prije nekoliko mjeseci. Srušen je tada dio kameni stuba, klupe i žardinijere od istog materijala i stare balustrade koje su činile taj nekad reprezentativni vrt Gornjeg grada, uveden i u hrvatski registar spomenika vrtne arhitekture. Sagrađen je 1929. prema projektu Stjepana Uršića, jednako kao i dio pripadajuće vile koja stoji na bedemu stare jezgre.
Vapio za rekonstrukcijom
Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća palača Gvozdanović okupljala je zagrebačku elitu, od slavnoga umjetnika Mencija Klementa Crnčića i dirigenta Nikole Fallera preko pravnika i političara grofa Miroslava Kulmera do Branka Šenoe, slikara i sina poznatijeg oca Augusta. Domaćini su im bili veleposjednik Dragutin pl. Gvozdanović i njegova supruga Anka. Ona je, kao udovica, pri kraju života Gradu Zagrebu ostavila svoju kuću kao svojevrstan privatni muzej. Jedno ju je vrijeme Muzej za umjetnost i obrt (MUO), koji je preuzeo upravljanje, držao otvorenom. No onda su je, zbog iznimno lošeg stanja kuće, morali zatvoriti za javnost. Vrt koji gleda na Tuškanac bio je tako godinama jedini dio imanja koji je Zagrepčanima bio dostupan, barem kao prizor s ulice. Iznenadili su se kad su vidjeli strojeve veseleći se obnovi. No već mjesecima zabrinuto gledaju u razrovanu parcelu pitajući se hoće li se stati na ovakvom “uređenju”.
– Radovi se, barem ono je što napravljeno, čine preagresivnim. Zemljište izgleda prilično šokantno, devastirano – govori arhitektica Neda Cilinger, koja živi preko puta vrta. No teško je u ovoj fazi, kaže Alan Braun, profesor na Katedri za teoriju i povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta, tvrditi jesu li radovi dobro ili loše izvedeni.
– Uvijek u jednom trenutku ono što se radi ne izgleda baš najreprezentativnije. Potrebno je čekati da sve dođe u poodmakliju fazu. No, da se vrt trebao konačno urediti, to se slažem – ističe Braun.
Radovi će se, umiruje Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a, nastaviti kad vremenski uvjeti budu povoljniji, na proljeće, a radikalne mjere morale su se poduzeti jer je samoniklo drveće, koje je poprilično izraslo, korijenjem uništilo vrtnu arhitekturu.
– Drugačije se jednostavno nije moglo sanirati. Vrt je zaštićen kao cjelina, ali sama oprema bila je ono što nazivamo “betonskom galanterijom”. Naravno da smo prije nego što su radovi počeli izradili kalupe kako bi obnovljeni vrt izgledao isto kako ga je zamislila gospođa Gvozdanović – kaže Gašparović. Sanacijom je, kako je vidljivo iz dokumentacije u javnoj nabavi, planirana stabilizacija kosog terena, izrada potpornih zidova i terasa te drenažno-odvodnog sustava, kao i posebnih geotehničkih sidara i pilona za dodatnu stabilizaciju tla. Za radova u vrtu provest će se i buduće instalacije za objekt palače, odnosno vodovod, kanalizacija i električna mreža.
– Zapravo, dosad je napravljeno i više nego što smo očekivali s obzirom na to da već godinama inzistiramo da se počne – kaže Gašparović.
Slijede i radovi na vili
Radovi na palači, dodaje, trebali bi početi kad se završe oni u vrtu, a nada se da će to biti do kraja godine. Uređenje vrta spada u prvu fazu sanacije imanja, radovi su vrijedni nešto manje od tri milijuna kuna, a financira ih Grad Zagreb. U siječnju 2017., podsjetimo, Etnografski, Tehnički, Prirodoslovni i Muzej za umjetnost i obrt najavili su projekt “Revitalizacija muzeja i muzejske baštine” u sklopu kojeg je Grad trebao investirati u dokumentaciju i dio radova, a povrat se očekivao iz fondova EU. No, hoće li se uloženi novac i refundirati, iz Grada nam nisu odgovorili.
zato jer se kod nas ne cijeni kulturno nasljeđe,dvorci propadaju,kurije isto tako,prepuna ih je sjeverna Hrvatska,jer o tome odlučuju neznalice,kojima je domet gradnja fontana,betonjara....