Jednokatni ljetnikovac ovaj je arhitekt sagradio krajem 19. stoljeća kao vlastitu obiteljsku kuću. Kuno Waidmann podignuo ga je u prvoj planski sagrađenoj četvrti vila u Zagrebu. Idejni koncept novog tipa naselja koji je nastao u predjelu nazvanom Josipovac u gradu je prvi ostvario upravo ovaj Nijemac koji se u metropolu preselio kako bi sagradio psihijatrijsku bolnicu u Vrapču. Potom je u Zagrebu živio i djelovao trideset godina, tijekom kojih je realizirao više od pedeset objekata. A upravo je zbog namjere da na Josipovcu nastane “cottage” naselje sazdano od modernih slobodnostojećih, uglavnom prizemnih ili jednokatnih stambenih zgrada okruženih ograđenim vrtovima, vodio mnoge borbe i sporove. Kako bi to uspio, kupio je veći broj parcela, na nekima je vile gradio, a zatim ih dovršene prodavao. No nije uvijek sve glatko prolazilo kad je trebalo dobiti građevinsku dozvolu...
Ipak, nakon Waidmanna gradili su na Josipovcu i drugi poznati arhitekti tog doba, poput Viktora Kovačića, Huge Ehrlicha i Stjepana Podhorskog. Nastao je ondje čitav niz vila, od kojih su mnoga vrhunska ostvarenja hrvatske arhitekture. A upravo je Waidmannova kuća, prema istaknutoj povjesničarki umjetnosti Đurđici Cvitanović, najkvalitetnija od svih.
– Balkoni, verande i terase drvene su konstrukcije, zbog čega podsjećaju na alpski tip kuće – opisala ju je u svojoj knjizi o Waidmannovom životnom putu.
Josipovac je kasnije postao Ulica Ivana Gorana Kovačića. No, promjenom imena nije jenjala ekskluzivnost te lokacije. I danas je Kovačićeva jedna od najprestižnih zagrebačkih ulica za obiteljsko stanovanje. Ne čudi stoga što je ujedno najpoželjnija lokacija za život brojnih uglednika i moćnika, pa je tako prije sedam godina ondje kuću odlučio kupiti i Luka Rajić.
Bivši hrvatski “kralj mlijeka” koji je na listi 300 najbogatijih Švicaraca oko je “bacio” baš na Waidmannov ljetnikovac. Točnije, kupio ga je od nasljednika posljednjeg vlasnika Waidmannove vile, ljekarnika Slavka Zimmermana. Nije mu smetalo što je kuća s dvorištem površine 755 četvornih metara, stara više od 120 godina, bila već derutna i žudjela za temeljitom obnovom. Još i prije nego što je kupio ovu u Kovačićevoj, po sličnom je principu obnovio vilu Okrugljak, jedno od najljepših imanja u glavnome gradu, koje je nastalo 1875. godine. Rekonstruirao je i kuriju u Samoboru u kojoj je živio hrvatski književnik Franjo Bučar, a poznat po tome da zaštićene spomenike kulture obnavlja s pažnjom, planirao je krenuti u zahvat s velikim ulaganjem ne bi li i Waidmannovoj vili vratio stari sjaj. No, to nije realizirao.
Kupio ju je, prema pisanjima nekih medija, za milijun i pol eura. A sada je prodaje za gotovo dvostruko više. Ponudio ju je, naime, Gradu Zagrebu za 2,75 milijuna eura. Obvezuje ga na to Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prema kojem pravo prvokupa ima grad ili općina, a potom i Republika Hrvatska.
Grad je, pak, odlučio da se svojim pravom neće koristiti, a obvezali su i ponuditelja, odnosno Luku Rajića, kojeg u Zagrebu u tom predmetu zastupa odvjetnički ured Madirazza & partneri, da im dostavi ugovor o kupoprodaji zbog “utvrđenja da ponuđena nekretnina nije prodana po povoljnijoj cijeni niti pod povoljnijim uvjetima od ponuđenih Gradu Zagrebu”. U odvjetničkom uredu kažu da ni država neće koristiti svoje pravo prvokupa, što je, u slučajevima prodaje kulturnog dobra, uobičajeno, osim ako nije riječ o nekretnini od strateškog interesa za grad ili državu.
di je sada večernjakov guru za nekretnine da kaže dvije tri o lokaciji. on je više fokusiran na lokaciju velika gorica.