Ima ljudi koji se cijeli život ne pomaknu s mjesta, a promijene šest država. Meni su trebala tri dana da projurim kroz četiri države. Iz Dežele gdje sam kupio vino vrnem se u Lijepu našu, pa onda krenem put Zagvozda iz kojeg preko bosanskog Neuma doklizim u Dubrovnik, a zatim na Debeli brijeg u nezavisnu Crnu Goru.
U Zagvozdu sam uživao u prekrasnom koncertu zagrebačkog Tamburaškog orkestra HRT-a koji je pod čarobnim štapićem Siniše Leopolda pratio tri istinska slavuja: Sandru Bagarić, Đanija Stipaničeva, Voljena Grbca.
Na koncertu doznah kako Histrioni ne stižu u ovu oazu iskona. Mliki i Vitez su kao Materazzi i Zidane šapnu mi Goran Kačurov-Bagi, glazbeni oktopod koji svira 28 instrumenata i predloži da ih pomirimo. Našli smo odmah sponzora za večeru, a Bagi će s dečkima iz Kužiš stari moj podizati štimung. Ma baš je blesavo kada dva kazališna maga ne razgovaraju, a još je blesavije kad Vitez, Potočnjak i društvo ne zatvaraju festival u Zagvozdu.
Osvježili smo se u Lozici kod Pave, a onda pravac Podgorica gdje su Sandra Bagarić i Darko Domitrović koncertirali. Ja sam bio čuvar njihova sina Marka dok je trajao koncert. Na granici zamalo gužva jer nismo imali "šaru" za jedan orginal Dimitrija Popovića. Uredovala je policija i zamalo ostadosmo bez skupocjene slike koju smo nosili na dar.
Svima onima koji nisu bili na raftingu prelijepom Cetinom jedan mali savjet. Ako vam se ne pliva u špilji gdje je voda hladnija od one na Sjevernom polu, ne upuštajte se u avanturu. Prvi put u životu pimpeki su ušli u nas, pa da piškimo, piškili bismo u sebe šalili su se nakon totalnog zaleđenja u vodi dečki iz Lada, dok je njihova gazdarica Lušićka kukala kako ih netko želi istjerati iz baze na Mažurancu.
A kad već spomenuh pimpeke koji su se stvarno u hladnoj vodi uvlačili u nas, evo jedan prigodan vic.
Znate li kako crnci dosegnu dužinu pimpeka od 23 centimetra?
?
Presaviju ga na pola.
