Kao u nekoj trećerazrednoj bajci, svi smo bili svjedoci kako nas opaki vladar iz neke samo njemu znane obijesti sve skupa zaj... i postavlja na čelo države osobu za koju je dotad tvrdio da je njegova zapisničarka. A koja je, s druge strane, ponosno govorila: Kud Ivo, tud i ja. I to im je prošlo. Mnogo smo toga već znali o načinu vladanja HDZ-a koji je ustoličio Sanader. Na njegovo ime pobijedili su na dvama izborima za Sabor. I tu je legitimitet nestao. Na prvu. Na drugu, legitimitet je nestao nakon otkrića crnih fondova. Jer nije samo Sanader donio pobjedu HDZ-u dva puta zaredom.
Isto je toliko za to zaslužan i prljavi novac izvučen iz državnih tvrtki, ministarstava... Iz naših džepova. Novac iz crnih fondova trošio se na plaćanje kampanja i HDZ-a i njegove predsjedničke kandidatkinje Jadranke Kosor 2004. i 2005. godine. U tim kampanjama usta su im bila puna Hrvatske, a džepovi, crne torbe, vrećice, paketi, sve u čemu su ga držali – bili su puni našeg novca.
Sve su to svjedočili ključni ljudi u vođenju financija vladajuće stranke – rizničar Mladen Barišić i šefica računovodstva Branka Pavošević. Kad se vizualiziraju riječi B. Pavošević, Barišića, pa i njegove pomoćnice Sanje Crnković, vide se tragikomične scene.
Ljudi koji bi se trebali baviti ozbiljnim poslom, voditi ovu zemlju, bacali su gomile novca na stol i onda ga prebrojavali kao neki mafijaši i kriminalci nakon pljačke pošte ili mjenjačnice. Oni su u uredu glavnog tajnika HDZ-a uništavali i kidali bilježnice s popisom onih koji su primali novac iz crnih fondova, kao neka dječica koja žele uništiti spomenare da se nikad ne doznaju njihove simpatije. Oni su Sanaderu kući u torbi nosili 30 milijuna kuna kao da je ovaj pozvao catering “Crni fond” i zatražio kućnu dostavu. Ugledni ministri poput Darka Milinovića nazvali bi B. Pavošević i kazali: Bok, Branka, imaš li ono za mene, a “ono” pri tome nije bila jajna stanica, nego redovitih 10.000 kuna iz crnog fonda... A ima i scena u kojoj Sanader bivšem direktoru Croatia Airlinesa plaća na ruke kartu za Jadranku Kosor za Francusku, i to oko 22.000 kuna. Ima i scena u kojoj Jadranka Kosor potpisuje izvještaj da je u svojoj predsjedničkoj kampanji potrošila nešto više od šest milijuna kuna. A potrošila je 12 milijuna.
I što reći na takve scene, u kojim je sudjelovala osoba koja tvrdi da nije znala za crne fondove i da u tome nije sudjelovala? Kakva je to osoba kad Sanader pred njom iskešira 22.000 kuna za njezinu kartu, a ona ga ne pita ga: “Dragi Ivo, dragi prijatelju, otkud ti u novčaniku tol’ke pare”? Ne, ta osoba nije ništa pitala, nego je sjela u avion, u business klasu, i odletjela tamo kamo je Ivo htio. Pod oblake.
I sad se i dalje pravi da joj je glava u oblacima. A prije joj je glava, prema njezinim tvrdnjama, malo bila i u rupi u zemlji. Pa nije vidjela, znala, dirala, trošila prljavi novac. Prvo je sve svalila na Sanadera. Samo on i njemu bliski ljudi znali su za crne fondove. Isto je tvrdio i Vladimir Šeks, koji sad pak tvrdi da crnih fondova uopće nije bilo.
I tako petljaju, lažu nam u lice. Pa se čak ponašaju i kao uvrijeđene frajle što pišemo o njihovu crnilu ispod noktiju.
Pa onda kreni u akciju: Ubij glasnika! Pa zaprijete da će istražiti tko je medijima otkrio njihove tajne, crne i mračne. Pa se onda novinare koji su pisali o tome zove na razgovore u USKOK. Traži se tko je odao informacije, a ne bavi se sadržajem tih informacija.
Novinari se ispituju po nalogu one koje ništa ne zna, što govori da je ipak znala. Ona pri tome straši ljude nekakvom crvenom Hrvatskom, a novinare pokušava ušutkati u maniri najcrvenije Hrvatske. Pritom se ona nimalo ne zacrveni. A trebala bi. Zbog srama.
Jer želi još i da zašute oni koji su viknuli: Car je gol. U ovom slučaju: Carica je gola. Ili, još bolje rečeno: Zapisničarka je gola!
Nemoralni ljudi stvorili su nemoralnu stranku. Sve dalje što je u vezi rada te stranke , je nemoralno. Zato imamo Kosoricu, Šeksa, Hebranga, Milinovića, Kalmetu i tisuće drugih. koji krađu i korupciju prihvaćaju kao normalnu stvar. Sada, kada su pogubili sve kriterije,ocrnjeni od javnosti, opet nemoralom i lažima, istu tu javnost misle prevariti. Čini se uzaludno, ovoga puta. Ne pomažu više cerekanja, ali ni broševi. Ljudi su postali zabrinjavajuće ozbiljni.