U intervjuu za jedan dnevnik u povodu 50. obljetnice svoga svećenstva
don Živko Kustić izrekao je fundamentalističku tezu da je ateizam za
kršćane najveća opasnost uopće. Nakon incidenta s nedorečenim
izražavanjem u božićnoj propovijedi kardinala Josipa Bozanića, nakon
koje se moralo pojašnjavati da se nije mislilo na ateiste, nego na
pobijanje kršćanskih vrijednosti u praksi, don Kustić uopće nije
relativizirao svoju tvrdu izjavu.
Nijekanje Boga nazvao je nijekanjem čovjeka i svih principa etike i
dodao da ateisti koji, ako žive uzorno, mogu (ne moraju?) biti draži
Bogu od vjernika koji ne žive božje. U najmanju ruku kao da je ateist u
startu zločinac, pa mora dokazivati čestitost. Objektivno gledajući,
svaki put kad neki od islamskih klerika kaže da je bezboštvo najveća
opasnost za islamski svijet, dotičnoga se opravdano naziva islamskim
fundamentalistom.
Pa, ako zdrava logika vrijedi u drugom slučaju, zašto je ne primijeniti
i na prvi? U zemlji u kojoj se vjerska prava jamče ustavom, osuda prava
na izostanak vjerskih osjećaja kod ateista direktan je udarac na
slobodu vjerskog izražavanja, u istoj mjeri u kojoj bi to bila osuda
ispovijedanja vjere u Isusa ili poštovanja Muhamedova nauka.
Osobno, kao katoliku su mi na ljestvici zala koja muče čovječanstvo
daleko ispred svega ratovi, mučenja, bolesti, siromaštvo,
neobrazovanost i slične stvari te ne vidim nikakvu opasnost od ateizma.
U civiliziranom društvu svećenici nemaju pravo držati vjerske prodike
ateistima, nego samo vjernicima. S druge strane, kad manjak čestitosti
predbacuju cijelom društvu, neka se koriste metaforama koje ne
vrijeđaju one drukčijih vjerskih nazora.
RIJEČ - DVIJE