Nakon pretpremijere “Rebalansa proračuna”, sada znamo kako se osjećala napeta hrvatska elita kad se na “Kralju Learu” nije ukazala toliko iščekivana Angelina, prijateljica vladara Brijuna Rade Šerbedžije. Dok je Brijune napustila gomila razočaranih ostavivši iza sebe hrpu ispuhanih balona s žalosno izvitoperenim likom Jolie, nakon cirkusijade s rebalansom smijeh nikoga nije napustio. Čak ni guvernera Željka Rohatinskog. Šteta je samo što smo držani u neizvjesnosti. Ljeto nam je moglo biti opuštenije, pa ni Vlada nije trebala tako krvavo raditi. Na što su nas sve mediji pripremali da će se dogoditi kad premijerka pritisne crvenu tipku na kojoj piše rebalans proračuna.
Te ulica će eksplodirati, seljaci zaorati autoceste, umirovljenici okupirati kontejnere, bankari zbrisati u inozemstvo, Šerbedžija više neće besplatno glumiti na Brijunima, već će i taj trošak morati preuzeti državni proračun, i kao vrhunac, poticajima osokoljeni predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Darko Grivičić za slučaj rezova prijetio je da ćemo mu morati nositi račun za mobitel svoje djece. Kad ono, premijerkin prst samo je ugasio svjetlo na svjetioniku, kako je to s urođenim komičarskim talentom duhovito primijetio premijerkin simpatizer, odnosno šef oporbe Zoran Milanović, pouzdavši se u našu logiku da ćemo sami zaključiti kako nam danju svjetlo na svjetioniku ne treba, a noću ne moramo ploviti. I kako onda zamjeriti članovima Vlade što su, iako su cijelo ljeto pripremali tragediju, umjesto da suznih očiju prate premijerku dok ona pred njima nariče, neprikladno prasnuli u smijeh kad su čuli Milanovića.
A tek kad je ministar financija Ivan Šuker skresao: “S ovim rebalansom proračuna Vlada je pokazala da je odgovorna i da ima hrabrosti građanima reći istinu!”. No, ne brinite se za svoje prosudbe jer iskustvo nam govori da Šukerove istine treba tumačiti kao što su nekoć proročicu Pitiju. Eto, meni se čini da je bit ovog proračuna uspostava zdravstvenog balansa nakon što su se kao nedostatne pokazale sve mjere ministra zdravstva i Ine. I dalje previše bolujemo, pušimo i premalo hodamo. Ako smo bili u stanju sat, dva čekati na uputnicu ili recept, ili mjesecima na pretragu, poskupljenje benzina moglo bi utjecati na najupornije. Vodilo se računa i o psihičkom zdravlju nacije. Jer, ipak su sačuvane povlaštene mirovine dužnosnika, što je dobro u slučaju ako vladajućima na sljedećim izborima krene naopako, tko zna kako stečeno bogatstvo ostalo je netaknuto, ne ide se u masovnu prodaju otoka, a i vlada se nije bavila trošarinama na alkohol i srodne proizvode, što bi pogodilo oko 300 tisuća alkoholičara i njihove obitelji. I tako se sada rebalansirani opet možemo vratiti uobičajenim temama, kao što je zlostavljanje i ubijanje kućanica.
Osobito nakon priopćenja u kojem je ministar Tomislav Karamarko svim zlostavljanim ženama, u povodu dvostrukog ubojstva i samoubojstva u Benkovcu, zapravo priopćio kako one nisu Sretko Kalinić da ih policija štiti od nasilnih muškaraca. I u slučaju iz Gline policija vjerojatno nije očekivala da bi lik prijavljen zbog nasilja nad ženom i djecom, koji je zbog toga bio i na psihosocijalnom tretmanu, a žena mu u Sigurnoj kući, mogao i ubiti.
Osobito ako nije imao prijavljen pištolj. Kalinić je nešto drugo. Taj mafijaš jedva da i sam zna koga je sve ubio i odakle mu sve prijeti opasnost. Za njegovu sigurnost bili su u stanju u tajnoj operaciji bez presedana ismijati čak i pravosuđe, opterećujući ga suđenjem pretvorenim u farsu u kojoj će sudac morati pisati besmislenu presudu i nakon što je pod okriljem noći Kalinić prebačen u Srbiju. Istodobno, sav policijski trud, inteligencija i upornost u zaštiti žena svodi se na najviše dvokratni pokušaj potrage nasilnika na adresi stanovanja. Kako bi svačiji život trebao biti jednako vrijedan, apelirajmo na policiju: “Zaštitite zlostavljane kao što štitite mafijaše!”
i gramatika i pravopis stvar su konzervativne prošlosti koju hrvati trebaju zaboraviti a ne se samo odreći nje totalna amnezija i eutanazija i evo nam rješenja čemu velika slova točke i zarezi ivan petar tako naše mame iznegiraše lijepi hrvatski vokativ živjela blaziranija zemlja naša koja u propast hrli i Bože pomozi